O DOMOVINI POJEM

piše: Tuga Tarle
Ima jedna riječ koja je gotovo iščeznula iz našega hrvatskog rječnika. To je prelijepa riječ Domovina. Ta je riječ puna dubokog značenja. Ona je lijek i melem na duši iseljenika.

„Ja čeznem za svojom prelijepom zemljom i ljubim njezin narod radi njegove bijede – govori pjesnik Haili Džubran,  ali desi li se da, potaknuti izrabljivanjem i onim što zovu ‘patriotskim duhom’, žitelji moje zemlje postanu ubojicama i nasrnu na zemlju moga susjeda, tada ću ponad svake čovječje okrutnosti mrziti svoju zemlju i svoje ljude.“ Jer patriotizam je ljubav spram svoje Domovine, ali i poštivanje zemlje i naroda moga susjedstva.

„Pojem molitvu svojega rodnog mjesta i žudim vidjeti dom svojega djetinjstva, ali ako su ljudi u tom domu odbili pružiti hranu i utočište vapijućem namjerniku, obratit ću svoju molitvu u bijes i svoju čežnju u zaborav. Moj unutrašnji glas kazat će: ’Kuća koja ne primi onoga kojem je to potrebno, nije dostojna ničega doli razaranja“ jer ljubiti svoj dom ne smije podrazumijevati sebičnost i prijezir spram drugoga i drugačijega.

U himni posvećenoj „Domovini i svijetu” čije rečenice sam ovdje citirala, pjesnik je najbolje izrazio smisao domoljublja koje nije slijepo na nepravdu učinjenu drugima, onima koji nisu naši najbliži, ali su nam braća u ljudskosti. Naše pripadanje ovoj ili onoj naciji i domovini ne oslobađa nas odgovornosti za svako ljudsko biće i čovječanstvo u cjelini. Domoljublje koje je vođeno najvišim etičkim kriterijima pomaže i podupire susjeda u nevolji i ne nasrće na zemlju svoga susjeda, ali se srcem punim uzvišenih čuvstava slobodno divi svojoj domovini.

Tijekom svih ovih godina lutanja svijetom provela sam mnoge sate u razgovorima s mojim sunarodnjacima čija me je odanost prema Hrvatskoj uvijek oduševljavala. Uvjerila sam se u njihove uspjehe u raznim profesijama, vidjela sam koliko su odgovorni i odani građani svojih novih domovina. Posvjedočilo mi se u mnogim prilikama kroz kakva teška iskustva, muku i odricanja su prošli da bi stvorili novi dom i stekli povjerenje i poštovanje svojih novih sugrađana. Nostalgija im je bila stalnim pratiocem, hraneći im dušu uspomenama. S druge strane, ona im je i snažila volju da dokažu domovini i svijetu da su se održali i da je moguće svoj identitet i ljubav za staru domovinu dokazivati jedino vlastitim uspjesima.

I sama sam često osjećala nostalgiju i razmišljala o tome kako je čovjek osuđen na to da tek kad izgubi svoju domovinu, kad je mora napustiti, spozna istinu o tome koliko mu ona znači. Dijelila sam ponos i radost s mojim sunarodnjacima hrvatskim iseljenicima zbog činjenice da napokon imamo svoju slobodnu zemlju i da smo ravnopravni s ostalim narodima svijeta. Hrvatsku slobodu platili smo velikim gubitkom ljudstva i razaranjem nacionalnog bogatstva, a u poraću nesmiljenom pljačkom i nepoštenom pretvorbom.

Ali ni u tom vremenu velikih iskušenja nikad nismo bili sami. Hrvatska dijaspora, tisuće i tisuće hrvatskih duša diljem svijeta dijelili su to tragično iskustvo s nama, pomagali su Hrvatskoj kako su najbolje znali, a neki su se i sami uključili u obranu domovine svojih predaka. Bili smo barem nakratko jedna ujedinjena duša. Može li nam se to ponoviti? Bez takvog jedinstva, zajedništva i međusobnog pomaganja uvjerena sam da nam to neće uspjeti.

Danas, kad je Hrvatsku ponovno zahvatio val iseljavanja mladih obrazovanih kadrova, pitamo se što smo postigli, kako smo tih dvadeset godina slobode upotrijebili? Hoće li i njihove sudbine završiti po spomenarima i dnevnicima ili među stranicama nekih budućih knjiga koje nitko neće čitati? Hoće li se ikada vratiti? Smijemo li to razdvojeno biće naroda zvati „globalna Hrvatska”kako to neki ljudi običavaju govoriti?

Dječja folklorna grupa Grbarčieta iz Devinske Nove Vesi u Slovačkoj prilikom svojih nastupa redovito izvodi jednu pjesmicu pod nazivom „Jedna je Hrvatska, samo je jedan dom”. I u tome je ključ odgovora na tezu o globalnoj Hrvatskoj koja postoji posvuda gdje žive Hrvati. Hrvatska jest u srcu svakog Hrvata, ali je ta hrvatska vizija sagrađena od krhke pređe snova i uspomena. Prava je Hrvatska ovdje na obalama Jadrana sa svim svojim problemima, strepnjama i nadama. Želite li je doista doživjeti onakvom kakva ona jest, ne preostaje vam drugo nago joj se vratiti.

A Hrvatska čeka. Hrvatska, danas po novim predsjedničkim izborima, obasuta brojnim obećanjima i umorna od izdaja prethodnih političkih žonglera kojima su njihov džep, slava ili moć često bili jedina motivacija i cilj trebala bi ponovno ustati. Svi znamo da je Hrvatska zemlja velikih mogućnosti i političkih patuljaka koji su se dočepali vlasti da bi je sustavno uništavali i rastakali. Obeshrabrena Hrvatska i obmanuta tezama da se ovdje ništa ne može poduzeti, da je sve jalovo i da ništa neće uspjeti. Ali Hrvatska je obećana zemlja. Nas samo treba dobro protresti. Samo nam se treba probuditi iz začaranog stanja beznađa i tuposti.

Hrvatska danas izgleda kao opustošen i razvaljen dom i nije čudo da malodušni i nestrpljivi bježe pred tim mučnim prizorom u nepoznato gdje ih očekuje uređen, ali često i otuđen svijet. Tajna pak, leži u tome da je tu ruševinu potrebno raskrčiti i očistiti, da je te razvaline potrebno ukloniti, a kuću ponovno podići.

Naravno, to nitko od nas ne može sam poduzeti. Taj poduhvat mora pokrenuti političko vodstvo koje prepoznaje bilo naroda i osjeća njegove brige, nepovjerenje i strah.

Zato nam je potrebna snaga zajedništva, hrabrost neustrašivih, čestitost, odgovornost i domoljublje narodnih i vjerskih poglavara, vizija i mudrost inteligencije, radišnost, skromnost i dostojanstvo svakoga od nas. Tako bismo si mogli obećati da ćemo ponovno osoviti ovu Lijepu našu, od državnih institucija do privatnog poduzetništva, od oranica do tvornica, od instituta do sveučilišta, od učionica do bolnica; da ćemo vjerovati u život, da ćemo rađati djecu, da ćemo s ponosom slaviti naše blagdane, da se nećemo sramiti naših stjegova, da se svoga domoljublja nikada nećemo odreći ni postidjeti i da će naša kuća biti otvorena svim dobronamjernim namjernicima, prijateljima i gostima, kako iz našega susjedstva, tako i iz svijeta.