Iz pisma čitateljice
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Razmišljam dublje u ovo korizmeno vrijeme o životu …
Danas žene i majke imaju pred sobom puno više mogućnosti nego naše predhodnice. Ranih osamdesetih sam praznike provodila kod bake na selu.
Moja baka Kata je bila Šokica. Vrijedna stara žena koja ujutro nije pila kavu na računalu kao ja, nego je gledala kako da nahrani punu kuću čeljadi.
Dizala se rano u zoru, imala je dvije kravice koje je podojila i priredila mlijeko za otkup. U štali je bilo i teladi koju je ujak znao prodati.
Krave su svaki dan išle na pašu a mi djeca, kada je bio naš red, išli smo čuvati krave.
Baka Kata je bila dobra domaćica i tko god se našao za njenom trpezom nije išao kući gladan.
Sjećam se …jednom prilikom je neki poznati brodski gospodin došao kod njih i naravno moj ujak načeo kulen a baka iznijela pomastitu pogaču. Gost se lijepo najeo i najednom zove baku i veli: – Kato daj molim te onu koricu od pogače, to mi je najdraže!
Moja je baka bila jako bogata ali ne bogata dukatima ili …u ono doba …markama. Ona je nama ostavila veliko bogatstvo u našim uspomenama na nju …vruće kiflice, topla lepinja iz krušne peći, masti, kruha i paradajza …
Sad sam se sjetila i jedne anegdote. Jedan djed je umirući rekao djeci: – U štaglju je BLAGO! A oni, kad je djed umro, istjeraju stoku i sruše štalu, raskopaju temelje i …ne nađu ništa.
Moja pouka iz svega ovoga: – Za sreću je potrebno malo!
Ne zaboravite svoje stare, a ako ih nemate pogledajte oko sebe svoje stare komšije i pitajte ih kako su, oni tako malo trebaju.Trebaju lijepu, toplu riječ i trun pažnje.
U vašoj toploj riječi je njihova sreća. A u njihovoj sreći je vaše BLAGO.