Iz naše ahive/ objavljeno 25.02.2015.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Iz više razloga razmišljam ovih dana o vremenu kad je nastala ova naša elektronska novina, naš Glas. Ušao je u sedmu godinu postojanja, ako kao prethodnicu, uračunamo i vrijeme provedeno na blogu istoimena naslova. Dakle, naše Dijete je krenulo u školu!
Tko bi to pomislio i s tim računao tamo, 2008. godine kad na nagovor naše Elizabete Kopić iz “Brođana” napisah poruku uredniku jednog brodskog portala. Bio je to sbonline i njegov urednik Željko Klindžić koji je moju poruku o mogućoj suradnji prebacio uredniku rubrike “Brođani u svijetu” Emilu Ciparu. Počelo je komično i u rukavicama, s poštovani i poštovana, ali već nakon prvih rečenica i razmijenjenih tekstova, upoznali smo se i prepoznali, baš duhom prepoznali.
Emil Cipar je preminuo prošle jeseni, njegovi brojni tragovi u riječi i slici, krase stranice našeg Glasa i “prijete” skoro prijeći na stranice tiskane knjige koja je u pripremi.
Eh, da, znao je Emil i prije nego li ja, koju vrijednost držimo u rukama, već nakon nekog vemena. Jer broj čitatelja, suradnika i priloga je rastao, najprije polako pa onda sve brže i brže. Danas je na našim stranicama svakodnevno i do trideset tisuća čitatelja, priloge objavljuje šezdesetak izuzetnih suradnika iz cijelog svijeta a tu je i vrlo vrijedna arhiva s preko šest tisuća priloga i isto toliko komentara.
Bio je to kao neki znak. Tamo s početka našeg Glasa, prestala je moja dugogodišnja suradnja sa Slobodnom Dalmacijom. Doživjeh to prilično emotivno, tek kasnije svjesna (prosula se vreća s rižom, rekao bi Emil) kako mi to otvara put ka potpunom fokusiranju na portal i njegove mogućnosti.
Ah, kako divne ljude upoznasmo zahvaljujući Glasu. U razni gradovima, državama, kontinentima. Posjetih Split, Brač, Podgoru, Veliku Goricu, Stružec, Osijek …svugdje naših dragih suradnika. U najdojmljivije susrete i doživljaje smještam naravno susret i upoznavanje s Emilom koje je uslijedilo kad je Glas već slavio i drugi rođendan, potom onaj trenutak kad nam se telefonski javio naš misionar fra Miro Babić iz Kenije kao da je to tu iza ugla. A prije neki dan me stvarno dodirnuo poziv s otoka Ugljana odakle nam svoje sonete šalje pjesnik Ivan Dobra Žirjanin. S ponosom objavljujemo tekstove naših redovitih kolumnista, Dražena Radmana, Iveka Milčeca, Sandre Marelja Muić, Dražena Katića …Kakvu tek izvanrednu rubirku poezije imamo, pozavidjela bi nam i koja uglednija poetska enciklopedija. A svakodnevno me obraduju divne poruke Marije, Slavice, Katice, Stjepana, Ivana …
Pa kako to uspjevate? Pitao kolega s drugog portala. Otkud toliko i tako puno uglednih suradnika?
Ono malo duše, krivo je svemu. I prepoznavanje, kao kod susreta s Emilom.
Ovih dana, primjetit ćete i po stranicama našeg Glasa, dosta je novih suradnika. Prava poplava ponuda za suradnju. Javljaju se Hrvati iz Makedonije, Vojvodine, donose nam u tekstovima autohtoni dijalekt, način života, tradiciju, drugi svijet. Na portalu je sve više bisera, a on sam prava bisernica. Zna biti oštro, zna biti kritično, zna biti nježno, toplo ..
Neka novih suradnika. Dobar je to znak.
Uskoro putujem u Bad Homburg, na proglašenje pobjednika u izboru najpopularnijih, u organizaciji Večernjeg lista. Prilika je to za godišnji susret s kolegama. Ovaj izbor je pod pokroviteljstvom Ureda za Hrvate izvan domovine i završnici će prisustvovati i preedstojnica Ureda, Darija Krstičević. Gospođa Krstičević će s početka ožujka posjetiti Berlin, prema nekim najavama srest će u Berlinu i predstavnike Hrvatske zajednice i drugih društava. Ovih dana primismo poruku kako bi u tom posjetu Berlinu rado bio uplaniran i posjet redakciji Hrvatskog Glasa Berlin. Lijep kompliment nama čija je radakcija Svijet, a uredništvo na relaciji Berlin-Brod.-Zadar ili Berlin -Kutjevo-Split ili opet drugi dan …Berlin -Chicago-Karlovac-Stružec …
Kvalitetom i upornošću smo izazvali zanimanje. Dobar je to znak.
Danas, dok ovo pišem, utorak je, moj dragi prijatelj i suradnik, Ivo Dorotić, ima rođendan -27-mi, čitaj …sedamdest i drugi. Ivo zauzima posebno mjesto kod mene. Bio je jedan od, ne baš brojnih, spreman pružiti ruku tamo s kraja devedesetih, mojih, izbjegličkih godina. –Evo ti telefon urednice Slobodne u Splitu pa se javi ...Nije Ivo dvojio tamo gdje drugi jesu. I do danas mi je nadraža sms poruka ona kojom mi Ivo javlja de je moj tekst objavljen: Ne plači Marija …bravo Sonja!
Bio je moj prijatelj i teško bolestan. Bili smo zajedno na jednom novinarskom zadatku, kad ga je bolest svladala, slijedila duga koma, još duži oporavak. Poslije …ma to vam je pravi virus ..Ivo opet “propisao”. Kad se to dogodilo i ja tekst ovdje objavila, naš Jakov Vranković, pustio suzu od radosti da šjor Ivo opet piše.
Zašto vam ovo o Ivi pripovjedam? Ivo piše o sportu. Berlinsku Croatiju beskrajno voli, prati susrete i piše o njima, onako, baš u stilu sportskih komentatora …koliko gledatelja, najbolji igrač, vratnica, kazneni udarac …i tako to, znate već tu sprotsku terminologiju. E, tako, i u nedjelju iza, Ivo bio na stadionu, igrala Croatia. On fotografirao, bilježio. Kad mu jedan čovjek pristupi i glasno prigovori …da tko nas na Hrvatskom glasu plaća …treba nas zabraniti … i slično.
Slušam Ivu. Žao mi da su mu pokvarili sportski doživljaj. Glasnim govornicima kratka uputa: glavna i odgovorna urednica je ovdje, kontakti u impresumu.
–Dobar je to znak, Ivo, velim.
Dobar znak!
To je bilo objvljeno 25.02.2015. A danas nas sigurno ima i više.Potrebno nam je smo kliknuti na strancu “IMPRESUM” http://www.hrvatskiglas-berlin.com/?page_id=10 Odmah ćemo vidjeti tko se sve među nama nalazi.Sklon sam povjerovati da tu ima među nama uz novinare,kolumniste,izvjestitelja,političara i književnika,znanstvenika. Ljudi starijih i mlađih generacija iz dugogodišnjeg političkog,sportskog,kulturnog i društvenog života..Mnogi od nas su aktivni ili pasivni, ili jedno i drugo, članovi,i u više iseljeničkih udruga. Ima tu među nama dobronamjernih kritičara,savjetnika,komentatora,(patriota i domoljuba). Za moj pojam, te dvije riječi znače jedno te isto.Pa i mene čudi zašto se naši iseljenički dugogodišnji portali među kojima je i “HGB” i tiskovni… Read more »
Upravo sjedim ovdje u Winndenskoj u novoj bolnic sa malim kirurusklim zahvatom i citam HGB. Svakako je Sonja uz pokojnog Emila Cipra najzasluznija,i kao osnivac i kao daljnja voditeljica toga portala. Nadalje osudit cu se reci,svaka cast,svima ovim aktivnima i meni dragim ljudima,medju kojima vidimo da ima,od novinara,do politicara,spisatelja,knizevnika,ukljucujuci i sve mlade pocetnike. A da se ne zaborvi i sve one,koji su ga linkali vec od samog pocetka,dosada,preko raznih medija,lokalnih listova,i feisa gdi je got to bila prilika,te sa time pridonjeli i pridonose k njegovim masovnijim citateljstvo. I na kraju rekao bi hvala svima aktivnima,da postoji stranica,opet nesto drugacija od… Read more »
Zašto je toliko novih suradnika i zašto je toliko čitatelja? Jer HGB nije “Ono malo duše” kako reče urednica. To je portal s ONO PUNO DUŠE. I zato se s užitkom čita uz prvu jutarnju kavu kao željno očekivano lektirno štivo.
Draga Sonja, primite i moju suzu radosnicu kad pročitah ovaj Dobar znak!
Najljepši pozdrav iz, a što reći nego, predivnog
Visa.
Draga Sonja.Preduhitrilavsi me ovim tekstom.Taman sam se htio javiti na ovu temu.U zadnje vrijeme HGB je dobio toliko kvalitetnih suradnika.I sto je najvaznije polako se pokrivaju sve hrvatske zemlje sa suradnicima i prilozima.Ljudi su osjetili da je odlaskom Emila nastala praznina.Svojim masovnim javljanjima pokusavaju to nadoknaditi.Nemoguce bi bilo nabrojati odakle su sve stizali prilozi.Ali stizali su iz Tasmanije ,Afrike i Cilea.Ocito je da i HGB vrsi veliku misiju okupljanja hrvatskih bisera rasutih po svijetu na jedan dlan.
Čestitam Sonja tebi,(posmrtno Emilu),čitateljima i brojnim suradnicima što svaki na svoj način obogaćuju ovaj naš zajednički portal.Jasno,da nekim čitateljima možda ne odgovara stil, način i sadržaj pisanja pojedinih autora ali to je njihovo pravo na koji način shvaćaju i prihvaćaju slobodno i demokratsko novinarstvo.Kaj se mene osobno tiče,počašćen sam što mogu pisati kolumne za sve čitaniji portal HG Berlin,a tebi Sonja želim da i nadalje uspješno uređuješ i vodiš ovu itekako popularnu i čitanu internet stranicu.