ISTA BJELINA

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE

Piše: Sonja Breljak
056Berlin/ Ja volim svečane prilike, ceremonije vjenčanja, pa na televiziji prijenose krunidbe kakvih hoch likova, volim i običaje koji se ponavljaju, obnavljaju …

Dobro se sjećam i brojnih drugih svečanih prigoda moga života, pričest, krizma, matura, diploma, vjenčanje pa krštenja djece i njihove pričesti i krizme …sve odrađeno po četiri puta.

Iako u vrijeme moje krizma bijah starija, reklo bi se sedmi ili osmi razred, puno se bolje sjećam obreda prve pričesti. Valjda i zbog toga …a to ostaje u sjećanju …jer je haljina koju sam nosila  …istina ne moja već pozajmljena, o čemu sam već pisala u kolumni “Bijela haljina lijepe Marije” …bila prelijepa.

Znam da sam se i nakon pričesti, šepurila u njoj cijelo popodne a moje male prijateljice, Muslimanke iz ulice, radoznalo su me zagledale ...kao princeza si ..i pitale otkud mi i zbog čega nosim tako lijepu haljinu.

Obred prve pričesti u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin, propratih i ove godine. Činim to redovito, kao što činim i sa krizmom, čak se i ne sjećam da propustih koju u posljednjih desetak i više godina. Uobičajeno, dođem ranije pa na travnjaku iza crkve, načinim po koju fotografiju, tijekom mise se držim dogovorenih pravila, nastojim svojim fotografiranjem ne ometati tijek svečanosti. I dobro slušam poruku upućenu akterima svečanog čina, jer u toj poruci i poruka je i naslov koji će pratiti objavljeni prilog o događaju.

Ove godine sam posebno radoznala. Naime, prvopričesnici po prvi puta nose istovjetnu odjeću koju je za sviju nabavila HKM Berlin. Iako se ja i danas sa zadovoljstvom sjećam moje pozajmljenje prvopričesničke  haljine, mislim da je ipak ovogodišnja odjeća malih prvopričesnika, najbolje rješenje, za crkvu, djecu i roditelje. Sjećam se i kako bijasmo u problemima tamo 1998. kad je naša starija kćerka imala prvu pričest. Jedva pronađosmo odgovarajuću haljinu. Platili skupo jer ne nađosmo nikoga da nam pozajmi, pa bijasmo sretni  da ju je i mlađa kćerka kasnije mogla koristiti,

Kako god, bio je užitak u prošlu subotu u crkvi svetog Sebastijana vidjeti 41. prvopričesnika u istovjetnoj bjelini. Poput bijelih golubova raspršili se po parku oko crkve. Fino su s njima radili svećenici i mlade majke …predali svijeće, poredali u kolonu pa pravac crkva, svijeće odložene na njihova mjesta, djeca zauzela za njih određene stolice, iza njih roditelji, braća i sestre, bake, djedovi, rođaci. Molitva, pjesma. Milina. Pozdravi djeci i roditeljima, pa roditelja djeci i svećenicima i onda  …Pozdravljam veleposlanika Republike Hrvatske ...Eto ti ga sad! Na cijelu, do tada harmoničnu sliku, ovo djelovalo na mene kao kad se pokvari stara gramofonska ploča …krrrr! I sve stane.

Sad, u ovom slučaju, ništa nije stalo, samo su moje misli odlutale, baš odlutale umjesto da ostanu kod poruke obreda prve pričesti. Pa gdje je taj opći problem?  Ne znam, možda ga za druge i nema, ja pišem u subjektu, pišem o onome što i kako osjećam, prema mjerilima izgrađenim odgojem, senzibilitetom i iskustvom.

Dakle, (moja) dilema je …je li nam (im) potrebno za trajanja svete mise ili svečanog obreda prve pričesti, pozdravljati predstavnike države, diplomate?

Pa dobro, šta sad opet hoćeš? -raspravljaju moje misli same sa sobom.
Je li veleposlanik bio tamo?
Je, bio je.
Eto vidiš!
E pa ništa, eto vidiš. Koliko znam, država ne šalje svoje diplomatske predstavnike na prve pričesti ili krizme. Dakle, ni dr. Kovač, nije u tom trenutku predstavljao državu Hrvatsku. Prema mojem shvatanju, u crkvenoj klupi je zajedno sa suprugom, sjedio privatno, kao običan vjernik.  Naime, mlađi sin je imao pričest. Tim prije, izdvajanje, i pozdravljanje veleposlanika (i pored pozdrava svim roditeljima) čini mi se suvišnim, nekako neumjesnim, neodgovarajućim trenutku.

Djeca su predivno izgledala. Ista, jednaka prvopričesnička bjelina krasila je sva lica. Ne vrijedi li ista jednakost u crkvenoj klupi i za njihove roditelje?

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
8 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Josip Mayer
10 years ago

Sonjin je tekst kao i uvjek vrlo proširenog razmišljanja ! Čudime stvarno da se na moje postave ili tolike komentare..malo tko naljuti ili odgovara..a i šutnja je neki odgovor.Crkva nas pak opominje uz Božju riječ..da nije dobro ni šutjeti na zlo. Meni se pak ipak čini,da se ovdje ne radi toliko o svećeniku ni o njegovom govornom uzvišenju veleposlanika,tako ni o samom autoru ovoga teksta..Već da nas je sve potaklo na razmišljanja,a to je dobro,to uz druge novinare i pojedince već godinama, činio sam i činim od uvjek rado..povući nekog za jezik onoga koji previše ćuti,nije baš uvjek ni zahvalno… Read more »

Marko, Berlin
Marko, Berlin
10 years ago

Meri, drago mi je. Konacno normalan komentar. Autorica nije lose nista napisala ako promatramo ovaj clanak. Modjutim, on je nastavak onog Nekad je potrebno stati. Zato razumijem fratra. I ja mislim da je autorica to svela na osobnu razinu. Koliko god bjezala od toga. I fratar se pita u svom komentaru o ispravnosti i sebe ne iskljucuje od moguce greske. Ali, tekst je nastavak vec napisanog konteksta. I mislim da je fra Radoslav u pravu. To sto nema imena, zna se da misli na njega. Ovo nije otvaranje neke vjerske teme, nego kritika necijeg rada. Kritika je ispravna i potrebna.… Read more »

Marko, Berlin
Marko, Berlin
10 years ago

Ante iz Münchena, recite mi što je to svećenik fra Radoslav loše reko? Eto, po istoj analogiji, ja sumnjam da ste vi vjernik. Otkud nekome pravo, kao vama tako pisat o našem fra Radoslavu? Znate li vi njega? Ako ne znate, ne pišite gluposti. Ako znate, onda ste zločesti. Pa on je duša od čovjeka i svakome hoće pomoći. Nako vašeg komentara, zanima me jeste li vi razumjeli njegovu poantu? On ni sebe ne isključuje od možebitne greške. On se samo pita o motivima… Nema na to pravo? Ili su i svećenici postali, pa i od onih koji se vjernicima… Read more »

Josip Mayer
10 years ago

A što reći na to sve!

Naš Ivo Dorotić je vrlo dobro to uočio..i opisao,
vjerojatno, tako su naučili još u službama i promicanja vjerskih vrijednota i ljepota, još u vremenima druga tita..pa i njima teško padaju europska razmišljanja..slično i hrvatskim političarima.

ivo dorotic
ivo dorotic
10 years ago

Draga Sonja i dragi fra Rade, ja sam par godina duže ovdje nego vas dvoje. To je bilo doba kada su političari bili zlatna “telad”. I, tu telad sam ja morao voditi kući i na Vojnu Misiju, a moja djeca Domagoj i Zrinka su uvijek protestirali i pitali “Zašto su kod nas uvijek starci?” To su uvijek bili vođe puta i članovi Socijalističkog saveza i komunista. Eto na tu “Zlatnu Telad” ja mislim, gospodin veleposlanik dr Miro Kovač sigurno ne želi da od njih ponovo stvorimo “Zlatnu Telad”, to je jedan drag i sposoban čovjek, e pa poštujmo ga, a… Read more »

Radoslav Tolic
Radoslav Tolic
10 years ago

Opet ista slika. Isti akteri, ista gramofonska ploča… Krrr! Samo ne stane sve, nego se nastavlja. Taj šum koji se nastavlja nije melodija, nego paranje i ušiju i srca. Možda je to nekima hrana ili potreba. Čini mi se da je nekada potrebno nadići sebe i pobijediti možebitnu uvrijeđenost i ne češati se svaki put tamo gdje svrbi. Ponekad svrbi i drugoga, pa se ne češe, ili se ne češe javno. Istina je da se nekad pogriješi, možda je i istina da je svećenik pogriješio pozdravljajući veleposlanika. Možda. I svaka riječ koju kažemo može biti različito protumačena. I Isusove su… Read more »