Priča o brodskom majstoru glazbala, Mladenu Jurkoviću-Juri
tekst i foto: Stjepan Poljaković
U potrazi za rijetkim i autohtonim detaljima iz svog okruženja Periskopov objektiv zaustavio se na jednoj bijeloj prizemnici u Podvinju, ni po čemu posebnoj osim po tamburi na pročelju.
Tamburašima iz brodskog posavlja a i šire, to je dobro poznata Jurina radionica, odatle na turneje kreću ili na remont dolaze mnoge prime, bugarije, bračevi, basovi….
Majstor glazbalar Mladen Jurković-Jura u tom prostoru zadnjih deset godina teše, hobla, u škripac stavlja komade javora i velebitske smreke ne bi li od njih napravio instrument na kojem će svirati tamburaši diljem Lijepe naše a i šire.
Ima simbolike u vrsti drveta od kojeg nastaju njegove tambure. Mladenovi predci su porijeklom Ličani, prije 100-njak godina savili su gnijezdo u Slavoniji, u Podvinju. E, tu se između Jurjeva i Markova, u proljeće 69-te, rodio naš Jura.
U tamburu se zaljubio u osnovnoj školi, savladavši osnove sviranja na bugariji, prelazi u tamburaški orkestar pod ravnanjem maestra Mihaela Ferića. S vremenom će iz tog orkestra i orkestra pri folklornom ansamblu Brod nastati danas u svijetu poznati i priznati Berde Bend.
Osobno se s Jurom družim zadnjih 3-4 godine a pripremajući ovaj prilog o njemu sjetih se kako me kao jučer zvao na svečani koncert i promociju dokumentarca povodom 20- godišnjice postojanja Berde Benda.
Berde Bend je važan dio priče jer je svirajući i razvijajući se kroz njega rasla i dozrijevala Jurina ljubav prema tamburi, do te mjere da je u jednom trenutku odlučio ne biti samo svirač nego i graditelj tambura. Glazbalarsku školu završio je u Zagrebu i jedini je registrirani obrtnik-graditelj tambura u Brodsko -posavskoj županiji.
Uz Mladena me vežu dva detalja, dva slučajna susreta. Prije nekih 15-ak godina prolazio sam, tada još livadama, iza tetkove kuće a na jednoj parceli zidari su zidali kuću.
Tetak mi je rekao da je to kuća od tamburaša iz Berde benda. Nakon dosta godina prolazeći istim krajem primijetio sam da je uz kuću sazidana i jedna manja prizemnica, s tamburom na pročelju …
Opet, poslije nekoliko godina u jednoj od šetnji po tom istom kraju, začuo sam zvuk tambura. U prvi sam tren pomislio da je to s nekog zvučnika, a onda se sjetih …Berde Bend ili kako ih mi od milja zovemo „Berdaši“, su znali doći na probu tu u Jurino potkrovlje.
Ovaj puta nisu bili u potkrovlju nego u dvorištu. Gostima s jedne televiziji prezentirali su svoj repertoar …rijedak trenutak da slučajno dođete na probu po mnogima najkvalitetnijeg tamburaškog sastava u Slavoniji i šire.
Novi izazov Jura i ekipa iz BUT-a, (Brodsko udruženje tamburaša), pronašli su u osnivanju prvog muzeja tambure u svijetu uopće, početkom 2013-te godine. Zaljubljenicma u tamburu i turistima iz cijelog svijeta otvorila su se vrata muzeja u kojem se mogu iz prve ruke upoznati s rijetkim eksponatima a koji su opet prošli kroz ruke glazbalara Jure i sada pod staklom svjedoče o tradiciji sviranja tambure u brodskom posavlju.
Novi iskorak u izgradnji tambura Jura je napravio prije godinu –dvije dana. U želji da glazbala budu još kvalitetnija udružio je snage s prijateljem glazbalarom i graditeljem instrumenata iz Đakova.
Gospodin Marinko Žeravica školovao se u školi sa stoljetnom tradicijom školovanja majstora i izrade glazbenih instrumenata, poznatoj i priznatoj diljem svijeta, u Mittenwaldu u Bavarskoj.
Duže vrijeme sam želio napraviti priču o Juri, ne samo zato što smo prijatelji, sumještani, nego zato što je život posvetio nečem tako posebnom kao što je gradnja tambura. U vrijeme posvemašnje modernizacije i kompjuterizacije, trebalo je hrabrosti odlučiti se za jedan dugotrajan, prirodni i ljudski, proces kao što je izgradnja tambure, usavršavati sviranje u jednom od najboljih sastava u Hrvatskoj i od propadanja i zaborava spašavati stare tambure.
Od trenutka kada se drvo odsječe pa do trenutka dok se iz njegovog djela začuje zvuk nama drage pjesme, prođu godine sušenja, oblikovanja i dotjerivanja finalnog proizvoda, za tako nešto treba imati strpljenje, ljubav i Bogom dani talent.
Na kraju, hvala supruzi Jadranki i sinu Imri što ga dijele sa svima nama.
Živio nam majstore …glazbalaru i graditelju …naš Jura!