RADNO MJESTO: SAVSKA 66

piše: Ivek Milčec
Ako nastavimo s ovakvim tempom, Hrvatska ima lijepe šanse da pretekne Švicarsku.U raspisivanju referenduma! Se razme.

U protekle tri, četiri godine održano ih je nekoliko, ali veliki zagovornici referenduma nisu potpuno zadovoljni jer žele da ih se godišnje održi bar po jedan, u svakome kvartalu. Onda bi zasigurno bili pri samome vrhu europske a možda i svjetske referendomanije.A biti pri ili na samome vrhu nije mala stvar jer Hrvati ipak nisu bilo tko.Mi ćemo svima pokazati kaj to znači demokracija i sloboda riječi.Osobno nisam protiv referenduma kad bi on zaista donio neke promjene. Ovak,kak bi mi Purgeri rekli:Luk i voda!

U mnoštvu ideja za raspisivanje referenduma, pitam se zakaj nitko od zaljubljenika u referendume nije pokrenul akciju da se hrvatski građani izjasne kakvu zapravo državu i vlast žele jer se od uspostave slobodne Hrvatske puno toga dogodilo i promijenilo.

Ili možda nije?

Vjerujem da bi se referendumu odazval rekordan broj birača, ali po mojem skromnom sudu ne bi donio konkretne odgovore i rezultate.Možda bi organizatori referenduma najviše poteškoća imali u formuliranju pitanja koje bi glasači zaokružili s da ili ne.Bojim se,da bi takav referendum još više podijelio hrvatsko nacionalno biće, da bi se ljevica i desnica još više ukopala u svoje rovove i verbalnom ratu ne bi bilo kraja. Zato je, unatoč svemu, ipak za sve najbolje da se takav referendum u skoroj budućnosti ne održi.

O hrvatskim podjelama već pjevaju ptice na grani, a mi se ponašamo kao dva tvrdoglava ovna na uskome brvnu.  Oba su vjerovala da će onaj drugi pasti u vodu,ali kao što se zna, pala su oba.

Subotnji antibraniteljski i braniteljski prosvjedi u Zagrebu dodatno su zagrijali ionako prevruć teren.Protuprosvjednika bilo je svega stotinjak a branitelja daleko više i sva sreća je da su se mimoišli jer animozitet između njih je prevelik da bi sve dobro završilo.

Ovoga puta branitelji-prosvjednici došli su pod prozore premijerovog stana s porukama kojima nije mjesto da se objave na portalu uglednoga HG Berlin.Očito,da je nekima predugo čekati do parlamentarnih izbora pa su odlučili svim sredstvima srušiti ovu “komunjarsku vlast”i uspostaviti drugu,pa makar ona bila i “vlast ulice”.

Prava bitka,u kojoj se ne biraju riječi,vodi se na internetskim  portalima i fejs grupama.Vodi se borba prsa o prsa i do zadnje kapi političke krvi.Kada je jučer jedan moj prijatelj na svome fejs profilu napisao da daje podršku onim hrvatskim braniteljima koji se protive nasilnom rušenju sadašnje demokratski izabrane vlasti doživio je takvo prostačko i nekulturno vrijeđanje(na sreću samo od jedne mlađe ženske osobe koja malo zna kako se je stvarala slobodna Hrvatska)kakvo se teško moglo čuti i od negdašnjih,pijanih kočijaša.Osim toga,moj prijatelj je napisao da je kao Gastarbeiter novčanim donacijama,kao i stotine tisuća naših sunarodnjaka pomagao uspostavi i obrani Lijepe naše,dobio je od iste osobe žestoke packe jer je,po njenom, trebao u Njemačkoj ostaviti posao i otići na prvu crtu bojišnice.Svi oni,koji  danas u Domovini tako govore,zaboravljaju da bi se bez pomoći hrvatskoga iseljeništva jako teško obranila Hrvatska.Ne znaju da su mnoge hrvatske iseljeničke obitelji iz čitavoga svijeta tj.gdje god ima Hrvata skupljale novčanu,ali i svaku drugu pomoć i slale u Hrvatsku.Pa i oružje,tak da znaju oni koji misle da smo uživali u hladovini dok su drugi ginuli.Za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku u Berlinu sam bio dopredsjednik Kriznog stožera za pomoć Hrvatskoj pa znam o čemu govorim.Svim kritičarima mogu reći da smo za vrijeme rata bili spremni uzeti puške u ruke,ali nam je od samoga državnog vrha poručeno da Hrvatska ima sasvim dovoljno branitelja,ali nema dosta opreme tj.svega onoga što je potrebno za obranu zemlje.

Izuzev nekoliko nečasnih pojedinaca,hrvatsko iseljeništvo nikada nije tražilo nikakve privilegije prilikom dolaska u Domovinu pa nam,pogotovo nama koji smo se za stalno vratili,teško pada kad nas neki neinformirani i ideološki zaslijepljeni prozivaju i pitaju:Gdje ste bili 1991?Kaj god!

Najveći kršćanski blagdan Uskrs je pred vratima pa mi je kao i svim dobronamjernim ljudima u našoj Domovini želja da se u svim crkvama i na svečanim misama čuje:Mir s vama i u vama,hrvatska braćo i sestre!