tekst i foto: Josip Marković
Osnovni oblici djelovanja Matice hrvatske za Ruhrsko područje su kulturna događanja i zajednička druženja. I tako, naša udruga odlučila je kao i uvijek do sada da s riječi prijeđe na djela.
Događaj o kojem Vam pišem zbio se 21.03.2015 u dvorani restorana Am Kreuz, u Essenu
Gospodin Tomislav Gregl djelatnik Zagreb filma je ispred 27 članova i prijatelja Matice hrvatske održao predavanje na temu Zagrebačka škola crtanog filma.
Od 1953 godine Zagreb film pored mnogih igranih, dokumentarnih i propagandnih filmova, stvorio je preko 600 animiranih – crtanih filmova.
Ovo je priča kako smo stvoriti vlastiti brend i na kraju ga jednostavno skoro ispuhali. Sudbina glavnog lika u animiranom filmu Surogat ne bi smjela nikako postati stvarnost onih ljudi i ustanove koji su stvorili to remek djelo. Tko slučajno do sada nije pogledao taj film, moj savjet je pogledajte ga na You Tube – Ersatz (Surogat) – Zagreb Film (1961)
U finom i odmjerenom tonu gospodin Gregl nam je objasnio koliko vremena je potrebno da se napravi jedan dobar crtani film. Da bi stvorili sliku o procesu nastanjanja naučili smo da je za jednu sekundu trebalo 24 ručno izrađene slike, za jednu minutu trebalo je 1440 slika, a za 20 min. 28800 slika. Poslije toga, slike su se preslikavale na prozirnu foliju koja se dalje ručno bojala i dorađivala, nakon čega su snimatelji preuzimali svoj dio posla.
Veliki broj umjetnika je sudjelovao u tom velikom, kreativnom ali i mukotrpnom radu. Mnoge filmske svjetske kuće koristile su se tim optimalnim prostorom Zagreb filma i filmskog labaratorija. Na žalost, danas ga više nemaju i usluge moraju tražiti u susjednoj nam Budimpešti.
Slika po slika i 1962 godine američki Oscar za najbolji animirani film na svijetu stigao je u Zagreb. „Surogat“ crtani film Dušana Vukotića i njegovog tima (1961 godine) je prvi animirani film izvan Sjedinjenih Američkih Država koji je 1962. godine dobio Oscara.
Rođen je brend i naš ponos. Udaren je žig na naše kulturno djelovanje. Zagreb Film je postao svjetska marka ravna Holivudu!
“Brend u prijevodu sa engleskog jezika glasi znak ili žig, značenje potječe još iz vremena kada se žigosala stoka, da bi se znalo kome pripada. Jedna definicija kaže da se proizvodi nalaze na policama, a brendovi u svijesti kupaca. Utisak kupca o firmi ili njenim proizvodima naziva se brend.“
Danas, 53 godine poslije, škola crtanog Zagreb filma je uspjela nešto što je za nas i dalje nestvarna bajka.Ona ipak i dalje živi, a mi bi je trebali dalje njegovati. Radimo li to?
Jedan mali podatak u mom životu je jako bitan. Naime, rođen sam 08.06.1962 u Splitu. Datum, godina i mjesto rođenja prate me gdje god se pojavim . U elektronskim medijima kod našeg prvog i jedinog Oscara stoji samo godina, a datuma nigdje.To je naš nerazumljivi odnos prema„Surogatu“.
Znate, volio bi znati dali sam i osobno bio svjedok tog vremena ili me još nije bilo.To je jedna moja mala želja, jer poslije predavanja ono sto sigurno stoji je: gospodin Gregl bio je tu, jer je rođen 1961 godine ( bio je mala beba ). Kao svjedok tog vremena i nije imao tešku ulogu da odluči što će mu biti životni poziv. Stvarati crtane filmove, ma bas mu zavidim!
Kako smo čuli od gospodina Gregla, u sveopćoj krizi Zagreb film djeli sudbinu ostatka našeg društva. Sredstava je sve manje i budućnost crtanog filma i nije bas svijetla. Je li to bas tako?
Kako je rekao rimski učenjak Ciceron, javni interes je važniji od privatnog interesa.
Instrumenti države su u stanju da preko raznih fondova i državnih potpora, odrede prioritete i rasporede sredstva koja su od državnog interesa.To je u svakom slučaju i Zagreb film, koji je jedna od perjanica naše bogate kulture. Profit nije uvijek mjerilo uspješnosti neke ustanove. Odgojna i obrazovna uloga je ponekad puno važnija. Zagreb film je sigurno isto tako dio nacionalnih interesa i dio ugleda Republike Hrvatske.
Tomislav Gregl nam je pokazao isto tako dio svoga stvaralaštva gdje je režirao sljedeće filmove: Čežnja, 2005., Malformans 2007., Na galeriji 2009.
Autor je nagrađen gromoglasnim pljeskom. Moje vječno pitanje na koje sam uvijek tražio odgovor, je: -Kada je zapravo prestalo moje djetinjstvo?
Nestrpljivo čekanje pred crno bijelim televizorom i moje tri minute prije dnevnika da bih pogledao nešto najljepše na svijetu, profesora Baltazara i cijelu plejadu Walt Disney crtanih filmova.
U odredenom dijelu moga života prestao je interes za gledanjem crtanih filmova i shvatio sam da tu leži odgovor na moje pitanje. Ljudi što više stare vraćaju se opet djetinjstvu i raste interes za gledanjem crtanih filmova kao u vrijeme kad su bili mali.
Eto, upoznao jednog gospodina koji piše povijest jedne kulturne ustanove, koja mora imati svijetlu budućnost, na radost sviju nas.
Mogu samo zamisliti koja bi to bila privilegija za vrijeme moga djetinjstva da sam poznavao nekog od te gospode koji bi mi omogucili taj luksuz, gledanja crtanih duže od tri minute.
Bio bih u to vrijeme najsretniji čovjek na svijetu. Iskreno!