IZ SUZA MARIJINIH

tekst i foto: Marija Kukić
Sve je započelo vrlo, vrlo davno i traje sve do danas.

A počelo je, prema romanskoj legendi, ovako:

 Nimfa Belides  plesala je na rubu šume zajedno sa svojim prijateljicama ostalim nimfama.  Bog voćnjaka Vertumnus pogledavao ju je pohlepnim pogledom, sa žudnjom. Ona čedna i skromna, neiskvarena i čestita nije mogla to podnijeti pa se pretvorila u mali, bijeli,  skromni cvijetak tratinčicu.

Zato se kaže da tratinčica odaje nevinost, predanost i ljubavnu vjernost, a posebice skromnost.

Prema kršćanskoj predaji cvjetovi tratinčice izniknuli su iz suza  Marijinih kada je bila u bijegu za Egipat. Zato su danas tratinčice u tako velikom broju okitile livade, travnjake, parkove, jarke…

Tratinčica je posebice bila omiljeni cvijet u viktorijansko doba. Pri prosidbi mladić je djevojci prvo darovao tratinčice. Vjerojatno je ostao običaj iz tog razdoblja da djevojke danas kidajući latice tratinčica „proriču“  voli li ih ljubljeni ili ne.

„Voli, ne voli, voli, ne voli, voli…“

Djeca od njih pletu vjenčiće i kite si njima glavu, vrat, ruke.

Zbog oblika cvijeta i zlatno-žutog  malog sunca u sredini prozvaše ovaj cvijet i sunčeva nevjesta, ali ga zovu i krasuljak, i iskrica, i katarinčica…

Opjevan je i u mnogim pjesmama. Hans Christian Andersen o njemu je napisao prekrasnu, no tužnu bajku „Tratinčica“. Ševu nisu zanimali oholi i gizdavi tulipani koji su dizali prkosno svoje glave prema nebeskim visinama, nego je sletjela do tratinčice, poljubila je u zlatno-žuto srce u sredini i otpjevala joj pjesmu…

Od davnina je tratinčica poznata kao Božji lijek. Zato, nemojte biti nemilosrdni prema ovom cvjetiću, nemojte ga gaziti! Kad šetate prirodom, pazite gdje stajete!

Ljubite ga, njegujte i volite jednako kako je Bog volio taj maleni cvijetak prepun smislenosti i nježnosti! Jer…

„U malim stvarima skriva se Božja veličina.“