JAKOV U GETSEMANSKOM VRTU
(Ivan 14-17, Matej 26:30-46, Luka 22:44)
‘…Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!’
Dražen Radman
Kad bila je gotova
Posljednja večera s Njim
Ne makoh se od stola
Uzburkale se misli
Još mi je odzvanjala
Ta molitva Njegova
Pred nama se ta slava
Gle dotaknuti mogla
Oče htio bih kazat
Da svi što ih dade ti
Budu sa mnom gdje sam ja
Tebi se mogu divit’
Da nas digne sa svijeta
Ne molio nije On
Već za zemaljskog vijeka
Da nas sačuva od Zlog
A tek malo prije tog’
Idem pripravit’ mjesto
Jer u kući Oca mog’
Ima stanova mnogo
Mir vama ostavljam svoj
Mir nad razumom svijeta
K’o i čovjeku svakom
Kog’ spasit ću od grijeha
Mnogo tog’ nam još reče
Ostanite u meni
Od toga nema većeg
Držite zapovijedi
Kad odem dobro čujte
Branitelj k vama će doć’
Duh pun Istine mudre
Zla se Njega boji noć
Vi bit’ ćete žalosni
Al’ opet ću vas vidjet
Srca će se radostit’
Nećete se postidjet’
Da pratit će vas patnja
Al’ znajte da je kratka
Iz nebeskog će stanja
Čak izgledat’ i slatka
Hajdemo glas me prene
Na goru nas pozove
Svi ćete vi zbog mene
Pobjeći prije zore
To gora bje’ Maslinska
Na kojoj On plak’o je
Tužnog ulazeć’ srca
U svet grad Jeruzalem
Plak’o je ljudi zarad’
Jer ne priznaše oni
Ne htjedoše prepoznat
Što bješe za njihov Mir
Ja tek kasnije shvatih
Sve te njegove suze
Zbog duša slično patih
Kad mi Duh skloni ljuske
Smjelo mu kaza Petar
Kako možeš to reći
Pustio te ne bih ja
Čak kad mor’o bih ‘mrijeti
I ja tako govorah
Baš k’o i svi ostali
Dođosmo u zaselak
Imenom Getsemani
Tu nam reče Sjedite
Dok budem ja onamo
Svom Ocu pomolim se
U tišini nasamo
Povede On i Petra
Ivana i gle mene
Shvatismo da nas treba
Da smo blizu to htjede
Duša mi je žalosna
I teška sve do smrti
Spopade me tjeskoba
Ćutim hoće me smrvit
Ostanite sad ovdje
I bdijte bdijte sa mnom
On bijaše zamišljen
Ne vidjeh Ga ja takvog
Teškog koraka ode
Pored stare dođe smokve
Ničice zatim pade
Sred tišine te grobne
O ako moguće je
Ako moguće je to
Neka mimoiđe me
Kalež ovaj Oče moj
Ali neka ne bude
O volja moja Oče
Nego tvoja k’o uvijek
Nek’ njome budem vođen
A mi svi slabi krhki
Gle brzo pozaspasmo
On izmoren do srži
Kaza nam bolno jasno
Zar ne mogoste sa mnom
Probdjeti niti sata
Znam tijelo vam je slabo
San zlu otvara vrata
O bdijte i molite
Ne padnite u napast
Molitvom se borite
Moj vi poslušajte glas
Pođe na isto mjesto
Molio je tu opet
Da sve brzo mine to
Da mimoiđe kalež
Smrtna borba nastupi
Još je žarče molio
K’o guste kaplje krvi
Znoj je zemlju topio
Ne bje’ to borba tijela
Jer znade da će nosit’
Svo breme i grijeh svijeta
Na drvo koje stvori
Na korak bje’ do muke
Ustanite hajdemo
U grešničke sad ruke
Predajem se ja evo