PILATOVA ŽENA
(Matej 27:11-26)
‘…jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega…’
Dražen Radman
U gustoj ja bjeh šumi
Tama svud naokolo
Shvatih da se izgubih
U plačni prasnem prolom
Želja u meni jaka
Da kroz šumu nađem put
Nosila me sred mraka
Da ne skončam bijedno tu
Molila sam tražila
Da mi ne bi sudbina
U toj šumi svršila
Nisam to zaslužila
Izgrebana tako sva
Nađoh se iznenada
Izvan toga gutoga zla
Gle tu se rodi nada
U daljini na brijegu
Zbog mjesečine vidjeh
Jednu kuću kamenu
Zaputih se što prije
Kad dođoh sasvim blizu
Gledah još kuće neke
Al’ od kamena nisu
Možda tek bjehu sjene
A u kamenoj svjetlo
Gorjelo svo je vrijeme
Znah moje to je mjesto
Gdje doć’ ću do okrijepe
U bojazni pokucah
Ne znajuć’ što me čeka
Od nepoznatog neka
Uhvati me zla jeza
Polako se ta vrata
Otvoriše gle širom
Čovjek posebnog sjaja
Pogleda u me s mirom
Bez suvišnih me riječi
On pozove unutra
Reče mi Za stol sjedi
Umorna si od puta
Topli mi čaj napravi
A kada ga popijem
Preda me On dar stavi
Mišljah u njem što li je
Tad reče Za tebe je
Pažljivo ga rastvorim
K’o da blago u njem je
Što za ljubav ga dobih
Srce srce to bješe
Umotano k’o poklon
Makar puna bjeh čežnje
Strah me stisne za stolom
Jedan je dio mene
Htio mir i toplinu
A drugi pobjeć negdje
U šumu u divljinu
Ja znah taj Isus bješe
Domaćin kuće cijele
Zaklon od noći bijesne
Nada umjesto bijede
Ipak se žurno digoh
Pa kroz vrata izjurim
Znah da učinih krivo
Da ću se ja izgubit’
U šumi se šćućurih
Zla me hvatala studen
U mrkli mrak dok zurih
Zvijer zvijer ćutjeh kraj mene
Naglo se iz sna prenem
Sva tjeskobna u strahu
Pa k prozoru ja krenem
Na svježem se nać’ zraku
Udisah ga duboko
Sretna što san to bješe
Što sad u ovo jutro
Ta zvijer nije kraj mene
No žamor neki velik
Pod prozorom svojim čuh
Gle pa to narod pjeni
Viču k’o da hoće sud
Pilat ode iz sobe
Ja sluškinju pozovem
Zašto strka sred zore
Reče mi Zbog Golgote
Čini se da će raspet’
Onog kažu Isusa
Pomoć’ nitko mu neće
Smrtna je nad njim tužba
Makar ne učini zla
Čavao križ ga čeka
Eno dolje tog Vijeća
Kod Pilata im jeka
Svo biće mi strah prožme
Isti onaj k’o u snu
Sad spasit’ ga htjedoh gle
Za njeg’vu znajuć’ pravdu
Poruku zato poslah
Ne miješaj se molim te
U stvar tog pravednika
Ne daj lako zavest’ se
Pilate u snu noćas
Zbog njeg’ sam pretrpjela
Nevin on ne sm’je skončat’
Zla će se nadvit’ sjena
Glas ode mom Pilatu
Al’ nedugo potom čuh
Pusti pusti Barabu
To zlokoban bješe zvuk
Spustih se brzo dolje
Svog muža tamo vidjeh
Nevin sam zbog krvi te
Sad vam ga evo vaš je
Ruke tad opra svoje
Al’ srce nikad neće
Put brda rulja ode
Sveca tog’ riješit će se
Ja sve to nijemo gledah
Počeh shvaćat u sebi
Zvijer ima mnogo mjesta
U Pilatu u meni