Mirko Popović
Pogled bi sam otplovio
Da bisere tvoje probudi.
Ako su na starom mjestu
Zvijezde iz dubinâ,
Ako je noć kristalna,
Barkom vremena doći ću,
Da ljubav ne zaboraviš
Rođenu iza naše Gajine,
Iza slike jablanova
I dana bijelih.
Oko bi samo otplovilo
Da ne sagori sunce
I dječji poljupci da se ne razliju.
Lutku ću tvoju ponijeti
Ispod jata lastavica
Ispod kuršuma, nevičan brzini
Okidača, otrgnut sa stranice
Što ostala je iza tvojih godina
Kao nečujna poem
Vječnosti.