XII kolonija mladih u Ernestinovu
tekst i foto: Slavko Žebić
Ernestinovo/ Od 30. ožujka do 1. travnja u Ernestinovu je održana 12. Međunarodna kolonija mladih, koja je ove godine u 9 radionica okupila 160 djece iz Hrvatske, Slovenije i Srbije.
U tri dana djeca su se družila, educirala i stvarala na zadanu temu – sreća.
Moram vam priznati da je sreća blistala na licima te djece, od kojih neki dolaze na koloniju već po teći, četvrti put, jednako kao i onima koji dolaze prvi, ali ne i posljednji put.
Nakon prigodnog programa kojega su uprizorili učenici O.Š. Ernestinovo pod vodstvom Mire Sekereš i srednjoškolci iz Osijeka pod vodstvom Stele Macokanja-Bačić, koloniju je otvorio načelnik općine Ernestinovo Matija Greif i izrazio zadovoljstvo da ova kolonija mladih traje već punih 12 godina, a kada nešto traje tako dugo, onda tu doista nečega ima, to nešto i vrijedi.
Iz godine u godinu u Ernestinovu se okupljaju djeca iz čitave Hrvatske pa i susjednih zemalja, tu su redovito naši prijatelji iz Viškova kod Rijeke ali i nama bliska mladež iz Subotice i Tavankuta, a dolazila su nam i dalje dolaze djeca iz Austrije, BiH, Mađarske, Njemačke, Slovenije, Srbije, pa s pravom nosimo epitet međunarodna kolonija.
Drago nam je da je ova „mala“ kolonija izdanak naše velike kolonije koja se održava više od 40 puta pa je na neki način jamstvo da će kulturni izričaj Ernestinova trajati još dugo, dugo. zato i podupiru koloniju od njezina osnutka, ali hvali i školu koja je odigrala važnu ulogu, bez koje ovo ne bi izgledalo ovako dobro i ovako kvalitetno.
Irena Bando, koordinatorica kolonije mladih, njen idejni začetnik i voditeljica jedne od radionica (batik), najprije se nije složila da je ovo mala kolonija, već je itekako velika i svojim obujmom i svojim programima i svojim rezultatima, zbog kojih ova kvaliteta i traje teko dugo.
I ove se godine prijavilo mnogo djece ali oni su u 9 radionica okupili njih 160, najviše iz Osječko-baranjske županije ali i ostatka Hrvatske, tu su od samih početaka mladi iz Viškova, također iz sv. Filipa i Jakova, ove godine ponovno i Zagrepčani, prijatelji iz Subotice i Slovenije, iz Črnomelja. Irena je još dodala da je tema kolonije -sreća- a mladi će dati svoj prilog kroz ples, dramski izražaj i novinarstvo, kroz kiparski ili keramičarski ili će ju ovjekovječiti na slikarskom platnu. Zamislili su i da svaki sudionik napiše po jedno pisamce i kaže što je to za njega sreća, što to mlade danas čini sretnima, je li to dugoročno održivo, ali svatko ima pravo na vlastito poimanje sreće.
I Mato Tijardović, akademski kipar i voditelj istoimene radionice od osnutka suglasan je izborom teme. Ranije su morali djeci objašnjavati što je tema okupljanja, a danas oni već imaju vlastita rješenja, imaju pregršt ideja. I ove godine imaju dosta djece, pa su on i Rajko Srok iz Viškova podijelili poslove, a pohvalio je da Rajko već godinama dovodi djecu koja i tamo kipare, pa ta djeca već vladaju tehnikom. I inače njima iz škola šalju djecu koja pokažu zanimanje za tu vrst umjetnosti da ih edukacijom oblikuju i pohvalio se da se na desetke te djece upisuje na Likovne ili Umjetničke akademije. Iz redova te djece oni novače i podmlađuju svoje redove i neki se već pojavljuju na čuvenoj ernestinovačkoj koloniji koja je već prerasla 4 decenije.
Voditelj keramičarske radionice Uroš Stupar dolazi iz Novog Mjesta i ovo mu je prvo vođenje radionice, no on već 9 godina dovodi ovamo djecu iz Slovenije, iz Črnomelja i svaki novi dolazak za njega je radost. Ove je godine doveo pet učenika 8. razreda, kod nas bi to bio 7., jer oni imaju 9.godišnje osnovno obrazovanje i svi su raspoređeni po radionicama, a on ima više od 20 djece i uglavnom su Slavonci.
Slikarska radionica smještena je u obiteljskoj kući Siniše Tešankića, akademskog slikara i voditelja istoimene radionice od samih početaka. Zatekao sam ih oko velikog stola gdje prave slikarske boje od prirodnih materijala, cikle, špinata i luka. Posao vode on i prijateljica mu, Milica Reinhart, također slikarica, imaju dvadesetak djece i nastoje sreću ovjekovječiti na slikarskom platnu, mada se djeci već vidjela sreća na licu, jer dnevni je boravak prepun Miličinih i Sinišinih slika.
I za kraj dvije lijepe djevojke iz Tavankuta, Maja Vuković, učenica VII a i Matea Milojević, učenica VII b razreda Osnovne škole u Tavankutu. Obje su članice HKPD „Matija Gubec“ i obje idu na slamarsku sekciju. Ovdje su uključene u plesnu radionicu i nastojat će sreću izraziti plesom, ali to već čine i tamo i iznimno su ponosne na brojna gostovanja sa folklorom. Sretne su i novim poznanstvima, prvi puta su u Ernestinovu i dopale im se skulpture na seoskim ulicama, jer Ernestinovo je najveća galerija na otvorenom.
Poželimo na kraju sreću svoj toj djeci i, kako je rekao i načelnik općine Greif: – Vidimo se dogodine!