Sjajna glazbena večer s Tamburaškim orkestrom Wellebit 1902
tekst i foto: HGB
Berlin/ Propustih dva-tri važna termina (ponekad se to mora), pa se u večernjim satima zaputih u gradsku četvrt Tegel. Vođena srcem, u ulici Grußdorf/ Ecke Buddestrasse, žurno ulazim u “Zum Kegel” knajpu u kojoj decenijama vježba, svira a tu večer i za ljubitelje glazbe i muzicira “Tambouraschen Chor Wellebit 1902”.
Srdačan susret, zagrljaji i pozdravi rezultat su poznanstva i prijateljstva dugog više decenija. Malo je Wellebitovih glazbenih večeri i koncerata koje propustih u posljednjih 25 godina. Pravi dar i privilegij je biti s ovim glazbenicima, Nijemcima koji svirajući čuvaju tradiciju koja traje od 1902. godine kada je Franz Krznar, Hrvat, Ličanin, u Berlinu osnovao ovaj tamburaški orkestar, nadjenuo mu njemačku inačicu Velebitova imena, nabavio u Hrvatskoj instrumente i notne bilježnice i time odlučio da povijest Tambouraschen Chor Wellebit 1902 može započeti.
Nažalost, današnja postava koja čuva davno postavljene temelje ovog orkestra, posustaje pod teretom godina i narušena zdravlja. A mlađih, koji bi nastavili tradiciju nema. Sadašnji sastav Wellebita koji je zasvirao i na ovoj glazbenoj večeri na kojoj su u publici sjedili i Nijemci i Hrvati, čini njih jedanaest upornih, šest muškaraca i pet žena pod čijim prstima, nakon što voditelj Horst Budde na svom basu da znak i uz “Eins, zwo”, zasviraju tamburice, bisernice, bač i gitare i začuju se poznate i manje poznate njemačke, hrvatske i melodije iz cijeloga svijeta.
Bila je to sjajna večer, ispunjena lijepom glazbom, uživanjem u večeri s prijateljima ali i nostalgijom i sjetom. Wellebit je svirao, uz njih hrvatske pjesme zapjevala i naša Đurđa Brozičević koja s njima surađuje dugi, dugi niz godina a s njom zapjevali i svi mi zajedno kao da smo mali, usklađeni zbor.
Večer je započela predivnom njemačkom pjesmom “Gut wieder hier zu sein”/ “Dobro je ponovno biti ovdje”a kasnije su se nizale brojne melodije, pa i hrvatske: Marijana, Dalmatinka, Hvalile se Kaštelanke, U boj, Kad čujem tambure, Slušaj mati i brojne druge.
Sjajna večer. Srdačna, topla, kao i sve prijašnje kad je domaćin Wellebit. Među gostima je, između ostalih bio i I. tajnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Njemačkoj, Mladen Nimac sa suprugom Renatom. A kako se i pristoji kad se u goste ide, Hrvati su Wellebitu na dar donijeli pelinkovac, šljivovicu i hrvatska vina.
Tambouraschen Chor Wellebit 1902, odnosno njegovi članovi, često su pozivani i bili gosti u Hrvatskom veleposlanstvu, redovito su širom Berlina održavali ljetni i i božićni koncert, organizirali otvorene probe, nastupali na koncertima hrvatskih udruženja, proslavama i oblježavanjima Dana državnosti. Dobitnici su Povelje Republike Hrvatske za povezivanje i njegovanje veza između Njemačke i Hrvatske, te očuvanje i promidžbu hrvatskog identiteta.
Jasno, vrijeme neumitno teče. Unatoč silnoj volji, Wellebit nikada nije zasvirao i zapjevao u Hrvatskoj, čak niti njegovi članovi, svi redom, nikada nisu bili u Hrvatskoj. Imalo se volje i želje ali organizacijski ne bijaše mogućnosti za takvo gostovanje. Unatoč tome, o njima se u Hrvatskoj čulo kroz knjige, medijske priloge, kroz razgovor. Ono, kako ide: ima jedan njemački orkestar u Berlinu koji svira i pjeva hrvatske melodije…
Sjajna večer, nadamo se, unatoč poznim godinama i svemu što one donose, da ovo neće biti zadnja proslava Tamburaškog sastava Wellebit i da će ljubitelji glazbe i tamburice s njima provesti još brojne dragocjene i vesele trenutke. Živjeli!
