piše: Marija Matijašević
Stružec/ Kod mene porozile pahuljice!
Stružec/ Kod mene porozile pahuljice!
Pročitala sam sastav gospođe Marije Kukić, kako lijepo opisuje svoju bijelu trešnju.
Moja je roza trešnja još ljepša!
Ispred prozora je, sitnih roza latica, a kada padnu, kao da je roza tepih prekrio zelenu travu. Divota je to.
Već odavno su procvale sve rane trešnje u mojoj okolici, pa sam stalno govorila:- “Što spava moja trešnja, pa još ne cvate?” … kad ono za dva dana, me iznenadila i bogato procvala.
Samo pogledaš kroz prozor i vidiš ujutro, roza zoru, pala po laticama. Do nje bijele šljive, pa stari trijem …kao da živim u nekom čarobnom prastoljeću.
Sjedim pod šupom, i gulim trsove od izvađenog vinograda, a na trešnji sjede ptićice, i pričaju mi pričaju, glasno i lijepo, satima. Ne boje se nikoga, gledaju me i pjevaju mi. Hvala im.
Na vrhu bora, svrake napravile gnjezdo, i stalno tjeraju vrane, da se ne približavaju njihovom gnjezdu.
Vrapci udaraju malim kljunovima po oblogu kuće, hoće svom silom na moj tavan.
Lijepo je u mom dvorištu.
Tvoje dvorište je uvijek prekrasno. Uvijek je trava pokošena a posvuda cvate cvijeće u tisuću boja. Mnogo truda je uloženo da bi se imalo tako lijepo dvorište. Uživajte u ljepoti.
Baš uživate. Bravo Marija!