Dražen Radman
Sve ima svoje vrijeme
Vrijeme kada se kao dijete osjećaš
Zaštićeno i sigurno
Kada se igraš, veseliš i ne misliš
Da će ti se u neko doba
Pritajiti neka druga vremena
Neki bešćutan kradljivac tvog leptira
To je vrijeme kada te probude
Iz bezbrižnog sna
Za kojeg si samo mislio da će potrajati
Unedogled
Vrijeme kada počinješ shvaćati da se
Oko tebe i u tebi
Vodi jedna druga igra
Kada se počinješ
Ljutiti, svađati i govoriti protiv onih
Koji su te povrijedili
Odbacili
Kao staru igračku
Kada postaješ netko drugi
Kog ne prepoznaješ više
Vremena su to
U kojima se od srca daješ
I ne razmišljaš
Kako ti život treba dobrim vratiti
Jednostavno si takav i opet bi isto
Ali postaješ gorak i bolan
Jer računaš na ljude
Stoga dođe vrijeme
Povlačenja u svoju sigurnu čahuru
Gdje te nitko ne može
Povrijediti
Tu čovjek može povrijediti
Jedino samoga sebe
Ukoliko predugo tamo ostane
Vrijeme učini svoje
Pa se napokon odlučiš na iskorak
U strahu u bojazni
Izviriš ispod svog oklopa
U nadi u čežnji
Da ćeš ipak susresti miris nalik onom
S pradavnih poljana
Tada moraš paziti i biti spreman
Jer u to vrijeme
Može se dogoditi da sretneš Nekog
Tko je potiho bio uvijek tu negdje
Tko te nevidljiv tražio
Tko je čekao da ti vrati miris Poljane
I onog ukradenog Leptira
16.svibnja 2015.