IZ DUBINE DUŠE

Ovo je priča koja me dugo zaokuplja svojom neobičnošću i veličinom ljudske duše koje su danas rijetke ali ipak postoje …

piše: Dragica Šimić
Posljednjih mjeseci u Bugojnu a i u cijeloj Bosni i Hercegovinu, pravu buru reakcija izazvao je čin Huseina Smajića, dugogodišnjeg poduzetnika, kada je na području svoga imanja u Veseloj( bugojansko predgrađe), kopajući umjetno jezero (vlasnik je dvije hidrocentrale i dvije pilane) naišao na temelje srednjovjekovne crkve stare, pretpostavlja se, šest stoljeća.

Temelji su široki oko jedan metar i građeni od sedre a  dimenzije crkve koja potječe iz četrnaestog stoljeća čak 35 sa 20 metara.

Područje nalazišta je poznato i po nazivu Crkvina a u blizini se nalazio i franjevački samostan.

U blizini spomenutog područja nalazi se uzvišenje Kik,  na kojem se nekada nalazio srednjovjekovni grad Vesela Straža, teško osvojiva utvrda, koji je u to vrijeme bio važno sjecište puteva. Na Kiku su 80-tih godina prošlog stoljeća vršena površna istraživanja, otkrivena velika količina prethistorijske keramike a Kik proglašen  nacionalnim spomenikom ali ne i Crkvina.

Od Kika pa do Prusca u tom vremenu je pronađeno i nekoliko stećaka,  te se to područje smatra bogatim prethistorijskim, historijskim i srednjovjekovnim nalazištem.

Zapisi kažu da je u toj crkvi 1406 g. održan kapitul bosansko franjevačke vikarije te da ju je pohodio i sam kralj bosanski Stjepan Osoja.

Reakcije su krenule kad je gospodin Smajić obavijestio Vrhbosansku nadbiskupiju i kardinala Vinka Puljića te izrazio želju da  vrijedno nalazište vrati u posjed istima, te da na starim temeljima izgrad crkvu. Smajić je poznat i po pomaganju izgradnje pravoslavne crkve, džamije i donacijama postojećoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Bugojnu.

Veliki je to čin jednog čovjeka,  pa niko normalan ne može ostati ravnodušan na takvu ljudsku veličinu. Iz nekoliko priloga na televiziji zrači  iskrena odlučnost Huseina Smajića da istraje u svojoj odluci, uprkos protivljenju malog broja ljudi koji se ne slažu s njim, a po medijima su već krenule objede kojima se želi umanjiti ili uprljati njegov doprinos izgradnji mira i tolerancije na tom osjetljivom, poslijeratnom području.

“Ostalo je još da otkopamo drugi dio temelja, koji se zove apsida. Našli smo i nekoliko kamenih blokova s ornamentima i shvatili da je to luk nad vratima crkve. Ušao sam u otkopavanje te apside, međutim, radeći na otkopima temelja, naišli smo na dva skeleta, koji su i sad u zemlji, konzervirani, tako da ćemo radove nastaviti za par dana. Moj sin je na internetu našao da su na tom mjestu sahranjena dva kralja. E, sad, da li su to ti kraljevi ili ne, to je zagonetka dok se ne ispita.” Izjavio je Smajić.

Iskopavanja se vrše pod patronatom Zavičajnog muzeja u Travniku i Kantonalnog zavoda za zaštitu  spomenika.

“Želim da se sagradi crkva kakva je bila, u dimenzijama u kojima je bila.” Rekao je Smajić.

„Poruka za evropsku javnost, poruka za cijeli svijet, poruka mira, poruka suživota. Možemo živjeti svi zajedno, na ovom svijetu, pogotovo u našoj Bosni i Hercegovini. Zamislite, kad smo otkopavali temelje, dolazile su Muslimanke, žene, donesu ručak, donesu kolač za ljude na terenu. Svi smo tu zajedno radili. I moramo živjeti zajedno, nema druge. Samo zajedno. Pusti zemlju gdje nema te šarolikosti, gdje nema svih naroda. Zemlje koje su jednonacionalne, ako ima takvih, mislim da tamo nema sreće i lijepog života. Nema života bez te šarolikosti. Ja tvrdim, biće za nas u BiH još dobrih dana, živjećemo u miru, živjećemo u blagostanju, vjerujte, samo da malo ljudi u svojim glavama razdijele što je dobro, što nije dobro.“

Zemljište i drugu pomoć će dati uz jedan uslov, da ona bude zajednička – svih Bosanaca i Hercegovaca.

„Ja zemljište darujem Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a koliko znam, Vrhbosanska nadbiskupija je direktno pod patronatom Vatikana. Znači, zemljište i crkva i sve to pripada svima nama, ne meni. Crkva je svih nas. Tako ćemo je graditi. Iako je bilo ljudi koji su me zvali i nudili, da sami sagrade crkvu. Ja sam rekao: Ne, hvala, i ja mogu sam sagraditi, to bi trajalo malo duže.. ali želim da svi gradimo novu crkvu na starom mjestu. Ljudi će pomoći onako kako mogu – ko može euro, ko može raditi dan, dva, ali ćemo je graditi zajedno. Dobrodošli svi dobronamjerni ljudi, dobrodošli.

Husein Smajić je krajem marta 2015. dobio nagradu ‘Večernjakov pečat’ za osobu godine u BiH koju tradicionalno dodjeljuje “Večernji list. A koju mu je dodijelila predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.

„Puno sam sretan što je to lično uručila predsjednica Hrvatske. Čestitala mi je, uputila riječi podrške, primila poziv da posjeti Bugojno. Pa ko ne bi bio sretan!? Ljudi u Bugojnu, ne mogu reći da su iznenađeni ovim priznanjem, ali ipak nisu očekivali da će se moja ideja i trud nagraditi… prilaze, čestitaju, žele da se slikaju, daju podršku, nude da rade, nude novac. Iskreno, iz dubine duše, pokrenuo sam inicijativu za izgradnju nove crkve na višestoljetnim temeljima. I vjerujem, da ću uspjeti.Vama za informaciju: želio bih da se sagradi crkva i da nosi ime crkva pape Franje u Bugojnu“, ističe Husein Smajić.

Arheologinja Ajla Sejfuli je potvrdila da postoje pisani dokazi o postojanju crkve zajedno s franjevačkim samostanom, na tom mjestu. “Međutim, još se ne može pouzdano tvrditi o kakvom objektu se radi, iz kojeg je stoljeća, i kakva je bila njegova namjena”, dodala je Sejfuli, kustosica Zavičajnog muzeja Travnik.

Isječke izjava gospodina  Smajića sam prenijela sa int. portala Radio Slobodna Evropa.

Na kraju možemo samo poželjeti da u Bosni i Hercegovini bude što više zajedničkih sličnih projekata, i što više ljudi koji razmišljaju i djeluju kao Husein Smajić.