LJUBAV BEZ KRILA

(Ponajprije Sonji, potom vlč. Darku, Slavici,  Dubravki,  Slavoncu i  još nekima)

piše: Marija Kukić
Što je to ljubav bez krila? To je jedno  od najljepših čovjekovih iskustava, a zove se prijateljstvo. O prijateljstvu su izrečene mnoge misli i izreke. Biblija je puna uzvišenih misli o prijateljstvu.

„Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita.“
„Tko je našao prijatelja, stekao je blago.“
„Pravi je prijatelj balzam života…“ (Sirah, 6.)

No, prijateljstvo nije ni lako ni jednostavno steći. Kao što nije lako izgraditi mostove, premostiti bujice i ponore, tako nije lako prepoznati  i pronaći prijatelja.

Prijatelj je netko tko ti je drag i kome si ti drag, u čijem društvu se osjećaš ugodno, u čijem društvu si spontan, slobodan, nemaš tajni …

Njemu možeš u potpunosti vjerovati, povjeravati mu svoje tajne, svoje radosti  i žalosti, uspone i padove, uspjehe i neuspjehe …

On neće biti ljubomoran na tvoj uspjeh nego će se zajedno s tobom radovati.

On te razumije, prihvaća te takvim kakav jesi sa svim vrlinama, ali i manama.

On je uvijek na tvojoj strani i gleda te očima ljubavi i dobrote. Prelazi preko tvojih slabosti i prekriva ih bijelim plaštem zaštite.

On je – drugo tvoje ja.

Prijateljeva ruka je  oslonac  u teškim trenutcima, njegovo rame  je zaštita od posrtaja i padova, prijateljev pogled je pogled Božjeg  gledanja tebe. Pravi prijatelj je zapravo milost Božja za čovjeka. On je uz tebe kada si sam i kada nemaš baš nikoga.

„Pravom prijatelju nema cijene niti se može izmjeriti njegova vrijednost.“     (Sirah, 6.)

Uzajamno prijateljstvo moguće je ostvariti tamo  gdje postoji  otvorenost i iskrenost. Prijatelj ti nikada neće uskratiti potporu  kada se nađeš u nevolji. Pravi prijatelj neće okrenuti pogled i neće zamjeriti ako  ponekad načiniš poneki krivi korak. Pravi prijatelj nikada te se neće postidjeti ma što god učinio. Uvijek će ti biti ljubav bez krila, i tako bez krila, zagrliti te velikim zagrljajem prijateljstva. Ah, pravi  prijatelj!

A je li svako prijateljstvo ono pravo? Ne, nije prijatelj onaj koji je uz tebe kod punog stola, uz debeli novčanik, na gozbi, veselici, proslavi… a da ti taj isti nikada to ne uzvrati. Dovoljna ja samo jedna neugodna i tužna situacija, da ostaneš sam u životnoj pustopoljini i da shvatiš koliko je prijatelja, a koliko onih drugih.

 … gdjekoji je opet prijatelj za stolom
ali ga nema u času nevolje.
Dok si sretan, on će biti kao ti sam sebi…
A stigne li te zlo, okrenut će se protiv tebe
i bježat će od tvog pogleda … (Sirah, 6.)

Često puta nametnut će se pitanje:

„Prijatelji stari, gdje ste?“

Ali neka! Mnogih „prijatelja“ nema, okrenuli su leđa, skrili se od tvog pogleda i traže neka nova poznanstva. Takvi nisu ni zaslužili zvati se prijateljima.

Život piše romane. U njima se nađu ljudi koji te  s vremenom upoznaju do dubine duše i ne stide se kada pogriješiš, onemoćaš, ostaneš sam, kada postaneš siromašan …

„Pravi prijatelj je tu kada uz tebe nema baš nikoga.“            (Pam Brown)

I ja prepoznah one lažne, ali i upoznah nove divne ljude. Bili su i ostali u teškim životnim situacijama moja snaga, potpora, utjeha, pomoć … Ima ih nekoliko, nisu brojni, ali bolje je imati nekoliko pravih, nego stotinu krivih.

Svakome od njih želim reći:

„Tvoje prijateljstvo bila je (i ostala) sunčeva svjetlost koja je neopozivo promijenila moj život.“  (Pam Brown)

A francuska izreka kaže: „Prijateljstvo je ljubav bez krila.“

Mislim da će se mnogi s ovim složiti. Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje.