PREPOZNAH

Evo, dočepah se telefonske slušalice u nekakvom polusnu i nazvah …

Sva sjećanja na naše djetinjstvo izbiše čitajući Nelina pisma upućena  i nikome i svima, i prepoznah njenu riječ i kontekst i još kad konačno ugledah sliku svoje dugogodišnje školske drugarice i kao u polusnu, prepoznah te blage crte lica, duboko uzdahnuh: Zaista pa to je Moja i Nasa Nela!

Pročitah sve-ma ama baš sve što mi je oko doseglo i potucah se i pretucah i nevjericom zavirivah u svaki kutak misleći opet da je to promašaj i da to možda nije Ipak Ona to je Ona!

Nela, moja komšinica sa tkz zborista- koja je živjela pored osnovne škole kojoj se sad trenutno ne sjećam imena ali gdje joj je mama učiteljica Mira vrijedno učila đake a otac Cici kako su ga zvali gradio s radnicima građevine svakolike…i kojeg Izet Coric, njegov najbolji radnik često spomene kao najboljeg direktora a koji sad leži paralisan ovdje u nekom Malmö daleko, predaleko od svog doma i najmilijih …Ehhhh

S njom sam djelila puno toga…ali o tom potom.

Tako bih voljela da me spojite s njom ako imate kontakt ili da mi nekako pomognete da te tolike ispisane uspomene o kojima Nela piše pretočimo u jedan živi susret.

Ko zna kakvi su putevi ljudski -sad ovamo sad onamo-potucaj se i pretucaj i gradi ispočetka kule i gradove ….

Ja sam inače prevodioc i pisac i izdala sam par knjiga proze i poezije preko izdavačke kuće Hamlet ovdje u Švedskoj za koju sam radila.

Trenutno vodim internacionalno kazalište ili pozorište ili teatar (sinonima nikad dosta ) koje se zove  IFT Svalan och Duvan i cija stranica je na facebooku.

Ovo je zaista jedna priča za sebe -za nas i Vaš susret.

Zivjeli!