LIJEK ILI OTROV

piše: Marija Kukić
Na putovima, zapuštenim mjestima, u blizini ljudskih naselja, uz ograde, plotove, uz zidove, među kamenjem, na mnogim drugim neželjenim mjestima raste rosopas. Domovina mu je Skandinavija, a danas je raširen u gotovo cijeloj Europi.

Cvate od svibnja do kraja kolovoza. Trajna je zeljasta  biljka, sa razgranatom stabljikom, visine od 30 do 80 centimetara.

Listovi u donjem dijelu stoje na dugoj peteljci, na gornjem dijelu su sjedeći, perasto razdijeljeni. Stabljika i listovi obrasli su rijetkim dlačicama.

Cvjeta žutim cvjetovima s rijetkim štitastim cvatom i četiri cvjetne latice. Ako biljku prelomimo, iz nje će poteći žutonarančasti sok.

Još je Aristotel (350. god. p. n. e.) poznat kao otac nauke o poznavanju prirode rekao, da su ljudi upozoreni na ljekovitu moć rosopasa. On je opazio da lastavice svojoj slijepoj mladunčadi premazuju oči mliječnim sokom rosopasa. Naravno, drugi su ga ismijavali!

Alkemičari srednjeg vijeka zlatnožute cvjetove koristili su pri izradi zlata,. Nazvali su ga „zlatni korijen“ ili DULUM COELI tj. darom neba.

I Paracelsus, slavni srednjevjekovni HERMETIST vidio je u njemu „krvavu biljku“, biljku za liječenje krvožilnog sustava i „žutu biljku“ tvrdeći da liječi jetra i žuticu.

Robert  Veliki smatrao je:

„Ako se rosopas nosi sa srcem krtice, nadvladat će se neprijatelj i svladati svi problemi.“

Sveta  Hildegarda preporučivala ga je za liječenje bolesti kože i to za vanjsku uporabu. Iz iskustva znam da sok rosopasa pomaže u uklanjanju ‘kurjih očiju.’

Smatra se da ova biljka ima za ljude još neka ljekovita svojstva, da je izvor zdravlja i ljekovitosti. Naravno u pravilnoj primjeni! Jer može biti u protivnom itekako opasna. Životinje je zaobilaze u širokom luku. Ako se u travi nalazi i rosopas, budite uvjereni da ga životinja neće ni okusiti.

Rosopas ima još mnogo naziva. Evo samo nekih;

rusa trava, zmijsko grožđe, zmijino mlijeko… lastavičina trava (možda zbog lastavica s početka teksta ili zbog toga što lastavice dolaze i odlaze u vrijeme cvjetanja ove biljke).

Legenda kaže da rosopas tjera na plač čovjeka koji će umrijeti, a na smijeh onoga koji će ozdraviti. Možda upravo zato što rosopas uspijeva tamo gdje drugi umiru.

Eto,  svaka i najmanja, najneuglednija biljka ima svoju priču. Svaka je djelo Onoga koji je sve stvorio i zato je moramo cijeniti i uvažavati. Jer…

„Priroda je jedina knjiga koja na svim listovima nudi mnogo sadržaja.“   (Goethe)