SPASITE HRVATSKU

Stružec “Radionica” na izletu.

tekst i foto: Marija Matijašević

Nekih desetljeća nisam bila u Zoološkom vrtu u Zagrebu, pa sam htjela iskoristiti to da počastim svoju “Radionicu” malim izletom.

Dogovarale se mi još lani, ali …sad, ne može ova, sad ona, pa se to oduljilo. Ali sada smo se uspjele dogovoriti, mada nisu mogle sve.

I tako …krenule jučer. Lijepo vlakom od Popovače do Maksimira.  –Da uživamo i u našoj prirodi Moslavine, gledajući iz vlaka (mislim si).

Vlak s klimom, mjesta koliko hoćeš, pa se mi lijepo smjestile i pošle.

Kada smo sišle u Maksimiru, krenemo pokraj stadiona “Dinamo”, put vrta. Dosta je to bilo pješačenja do ulaza. Ulaz je 30 kn. Usput popijemo kavu.

Uđemo u vrt.  Lijepa hladovina, pa uživamo. Ali puno je manje životinja nego nekada, i nekako sve zapušteno i neuredno. Vode u barama smrde, pa su životinje zamazane i neuredne. Samo tu i tamo neki zaposlenik.

Kada sam se raspitivala ima li kakav restoran, gdje bi se ručalo, rekli su da ima dva. Jer ja sam ženama obećala ručak, i ulaz.  A u Radionici je bilo novaca za put.

Kada smo se umorile potražile smo restoran. Kažu, jedan je zatvoren, a drugi je tu. Pođemo tamo, ima sladoleda osam vrsta, i pića, ali ništa drugo.

Pitamo, imate li što za pojesti, a bilo je 13:00 sati. Vele, nemamo još peciva, pa nema ništa za jesti. Možemo vam napraviti pomes.

Pa dobro, ali ja vidim tamo neke hrenovke koje su ostale od jušerašnjeg hot-doga. Pitam, možete li nam dati te hrenovke. Može, vele. Kada nam je mladi konobar donio jelo, dobile smo gratis još jednu hrenovke, jer nije bilo peciva. Tako platim 220 kn, i najedemo se.

Zatim smo dobro pogledale još neke zatvorene prostorije sa zmijama i zmagovima, ali nekako sve to, unheimlich, kavezi pokrpani, na podu zemlja nasuta drvenim otpacima, pa ja radije van.

Opet u krugu dođemo do “Restorana” (?) pa nas  kolegica počasti sa sladoledom.

Kasno po podne, umorne, zaputimo se na vlak. Skrenemo na kavu i put kolodvora. Ovaj puta nije vlak bio tako ugodan, bez klime i prepun, morale smo stajati sve do Dugog Sela.

Putem kući smo vidjele zapuštena polja Hrvatske. Nema krava da popasu tu silnu travu, sve je zaraslo, neobrađeno i neuredno. Strašno. Žalosno.

Mladi ljudi ne rade dovoljno, nikog nismo vidjele na poljima, samo tu i tamo pokoju ženu na vrtu.

Stvarno propadamo.

A nekada, u pola tri u jutro, već su se palili traktori da se zagriju, polazi se rano u šumu. Polazi se rano u polja, okapa se na ruke. Na poljoprivrednom dobru “Lipovica” se već u tri sata bere paradajz i krastvci za plac, kasnije i karanfili. Ljudi već od 6 sati obrađuju polja i okapaju, dok još nije vruće. Negdje se i pjesma čula, ali smijeh i cika, svukuda. Dovikivanje i pozdravi nisu izostajali.

Danas je Hrvatska “mrtva”. Nažalost. Ono malo dobroga, ne može popraviti “Glas”.

SPASITE HRVATSKU!