NE SRDI SE, ZAGREB, NA ME

Ivica Smolec
Kad sam se vrnul doma iz sveta,
prešel sam peške kroz celi grad.
Deždi su tukli fasade i ljude,
vetar je fučkal i zavijal ko gad.

Ambrelu mi je strgnul z ruke,
odnesel ju je po Šubićevoj na jug.
Ak se moj Zagreb kaj srdi na me,
makar z ambrelom bum platil dug.

A i ima se zakaj srditi na me
kaj dugo se nisam spominal z njim.
Smucal sam se po belomu svetu
kak da od njega nekam bežim.

Nisam od tebe nikam bežal,
ti si mi navek f tikvi bil!
Dragi moj Zagreb, zibača moja,
pa viš da sam se vrnul sim!

Nek me polevaju tvoji deždi,
pune su cukra njihove kapi.
A sunčeko kad se opet pokaže,
za čas ta voda z tebe zhlapi.

Pa kad ti zagrije Ilicu i Vlašku
se buš mi oprostil, ja to znam!
Skužil buš onda kak je i meni
teško bilo bez tebe bit, sam!

 1.10.2006.

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
5 Comments
Newest
Oldest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Ivica
8 years ago

Eto, i Šokica me razumije i sviđa joj se! Hvala, Ružo!

Ruža Siladjev
Ruža Siladjev
8 years ago

… Nek me polevaju tvoji deždi, pune su cukra njihove kapi…Dirljivo. Lijepo!

Ivica
8 years ago

Veseli me da vam se sviđa i veseli me da netko razumije zagrebački dijalekt. 🙂

Nela Stipančić Radonić

Jako lijepo! I naslov veoma zanimljiv.

Čini mi se da bismo svi, koliko nas ima vani mogli barem jednom u životu napisati pod ovim naslovom jednu, ako ne pjesmu, onda barem priču…ili roman. Pitam se samo, zašto su s druge strane često tako tvrde uši?

Marija
Marija
8 years ago

Bravo!