piše: Žarko Delač
Ne ulazeći u procjene opravdanosti uvođenja državne mature, evidentno je kako je iznjedrila nekoliko činjenica.
Odmah na početku njene provedbe moglo se zaključiti koliko srednjoškolci slabo poznaju svoju najnoviju povijest i osobito Domovinski rat.
Unatoč tome u nastavnim se planovima i programima ništa nije promijenilo tako da je situacija i danas manje više slična.
Nadalje, procjena znanja još je jednom pokazala kako je matematika bauk za učenike ali niti u tom slučaju ne dolazi do promjena u pedagoškom pristupu podučavanja. Umjesto toga, poznavanje zdravstvenog, građanskog ili seksualnog odgoja zaokuplja medijski prostor i resurse matičnog ministarstva s ciljem da se učenicima približe i uvedu kao nastavni predmeti.
Nadalje, državna je matura ove godine uzrokovala eskalaciju još jednog društvenog fenomena. Riječ je o bolesno ambicioznim roditeljima koji svoje frustracije i neostvarene ambicije prenose na djecu.
Na prvu riječ možda i nije potpuno jasna korelacija između roditelja i državne mature ali odnosi su posve jednostavni i uočljivi. Naime, poznato je kako je u krađi ispita s državne mature u Puli sudjelovala i majka jednog roditelja.
Posve je jasno kako roditelji nastoje od svoje djece napraviti lumene i kao u Puli upisuju ih čak i u privatne škole. Time ujedno nastoje pokazati kako su dio elite, a privatni poduzetnici/profesori svoje su nastavne planove u potpunosti prilagodili pitanjima s državne mature.
I tako se vrtimo u krug jer novcima kupujemo diplome i svjedožbe, a ne znanje. Od toga nitko nema koristi, a ponajmanje djeca bolesno ambicioznih roditelja koji već od najranije dječje dobi i pohađanja vrtića, pogrešno odgajaju svoju djecu.
U tom kolopletu materijalnog statusa i porošačkog konzumentizma većina na žalost zaboravlja na kršćanske vrijednosti i poruke našeg najvećeg učitelja Isusa Krista! Nije stoga čudno kako se odgojitelji, a zatim i učitelji i profesori, sve više žale na roditelje nego na djecu.
Ipak, ispit zrelosti nije razotkrio samo slabosti u našem društvu, obiteljskim odnosima i lažnim vrijednostima, već i u obrazovnom sustavu u kojem je zanemareno učenje s razumijevanjem.
Zar i državna matura nije tome pridonijela jer o jednom trenutku i subjektivnom stanju i objektivnim okolnostima ovisi daljnja sudbina učenika?
Zar nije realnija procjena profesora koji godinama prate rad i zalaganje učenika?
S druge strane 4-satna provjera znanja na maturi pedagoški je neopravdano dugačka.
I na kraju, još jednom o pitanjima na državnoj maturi. Zar ne bi bilo bolje objaviti Katalog pitanja i tema za državnu maturu i slučajnim odabirom svake godine izabrati druge teme i pitanja?
Ako nam je cilj učenike nešto naučiti ima li boljeg načina?
Ili je cilj zaplašiti ih, od državne mature stvoriti bauk i time samo dodatno poticati na korupciju i kriminal osobe uključene u lanac izrade pitanja?
Usporedbe radi, udruga Ponos domovine godinama provodi istoimeno učeničko natjecanje i javno objavljuje Katalog od 555 pitanja. Pri tome srednjoškolci mjesecima imaju prigodu istražiti odgovore i naučiti gradivo. Pitanja nije potrebno pečatiti, zatvarati u sefove ili dostavljati u škole pod policijskom pratnjom.
Zbog toga, ako nam je cilj učenike nešto naučiti, sigurno bi trebalo o svemu razmisliti i pod žurno izmijeniti organizacijske oblike provedbe državne mature!
Na žalost, nakon ovog stresa dolazi novi jer sve više fakulteta ponovno uvodi prijemne ispite.