U Botaničkom vrtu o vrtu Svijeta
piše: Marijana Šundov
Zagreb/24.lipnja 2015.godine/ Postoji jedno posebno mjesto u Zagrebu kojem se uvijek rado vraćam. Mjesto je to svaki put isto – oaza mira u užurbanom gradu, a svaki put opet drugačijeg izgleda – novih boja i mirisa.
Radi se o zagrebačkom Botaničkom vrtu smještenom gotovo u centru grada. Iza ograde pokraj koje prolaze pješaci, jure i klopoću plavi tramvaji, skriveno je pravo bogatstvo.
Izgled ulaznih vrata i sama parkovna arhitektura svjedoče kako je vrt baš kao i obližnje zgrade nastao u doba Austro-Ugarske Monarhije. Točnije radovi na uređenju Botaničkog vrta u Zagrebu počeli su 1890.godine, a prve biljke zasađene su dvije godine poslije.
I evo me ponovo u Botaničkom vrtu. Ulaz je besplatan. Pješčana stazica od ulaza vodi i lijevo i desno, a pogled mi zastaje na predivnom drveću i cvijeću koje svojom bjelinom šalje ljepotu i raskoš cvijeta onome tko zna stati i promatrati.
S mislima o ljepoti Zemlje i veličanstvenosti Tvorca sjetim se poznatih stihova svetog Franje:
„Hvaljen budi,Gospodine moj,
po sestri i majci nam zemlji.
Ona nas hrani i nosi slatke nam plodove,
Cvijeće šareno i bilje donosi.“
Francesco, Franjo – mladić koji nije oskudijevao zemaljskim dobrima doživljava obraćenje, odriče se života koji ga je pripadao; povlači se u prirodu i samoću, druži se sa siromasima i gubavcima – ukratko ljudima sa margina društva. „Obnovi moju Crkvu“, govori mu Krist. Obnovi moju Crkvu, ne građevinu nego ljude, one koji čine Crkvu. I od tada do danas „mala braća“ franjevci šire tu poruku – poruku jednostavnosti, poruku ljubavi, poruku poštivanja prirode.
Nekih 700-tinjak godina poslije jedan drugi veliki čovjek, iz poštovanja prema svecu siromaha uzima ime Franjo, a nedavno je objavio jedinstveni dokument naslovljen upravo sa početnim stihovima Franjine pjesme – „Hvaljen budi“ odnosno „ Laudato si“.
Papa Franjo, pogodili ste o kome pišem, kroz svoju zadnju encikliku, poruku Crkve cijelom svijetu, upozorava na aktualnu ekološku krizu, na neravnomjernu podijeljenost bogatstva svijeta, na nepravdu prema najsiromašnijima kojima se niječe čak i pravo na život. Ako nema pristupa vodi nema ni života. I ne samo to umjesto zakona ljubavi vlada zakon zarade; Iskoristi sve što se može – druge ljude i Zemlju, ne razmišljaj o posljedicama.
Dok hodam stazicom Botaničkog vrta, uživam u bojama, mirisima i cvrkutu ptica, razmišljam o napisanim riječima Svetog Oca kako istinski ljudski razvoj posjeduje moralni značaj – pretpostavlja puno poštovanje ljudske osobe, vodi računa o naravi svakoga bića i o njegovoj uzajamnoj povezanosti u uređenom sustavu prirodnog svijeta. Sve na ovom našem jedinstvenom krhkom planetu duboko je povezano.
Sjećam se kako sam dovodila svoju djecu prilikom posjeta Zagrebu, u Botanički vrt. Kako smo se divili različitim vrstama cvijeća i drveća. Sjeli na klupe uz krafne i voćne sokove i promatrali male zelene kornjače stanovnice jezera u Botaničkom vrtu kako plivaju ili stoje nepomične na obali jezerca odmah uz rub gdje se spajaju zemlja i zelenkasta voda bazena.
„Koliko od toga bogatstva će moći vidjeti njihova djeca, naši unuci, a tek što očekuje njihovu djecu – generacije koje dolaze?“, pitam se.
Papa Franjo upozorava na nestanak tisuća biljnih i životinjskih vrsta. One su izgubljene i generacije koje dolaze ih neće moći vidjeti, dodirnuti, pomirisati…
„Kada smo pristali da Zemlja postane manje lijepa, siromašnija, sumornija?“, razmišljam dok hodam ispod zelenih stabala, svakog druge vrste.
Zastajem ispred prave ljepotice – obnovljene zgrade izložbenog paviljona, sagrađenog daleke 1891.godine. Ovdje u i ispred paviljona se održavaju izložbe, organiziraju radionice o uzgoju bilja, o izradi cvjetnih aranžmana i slika od suhoga cvijeća…Postoje ljudi koji znaju kako su dio prirode, koji je vole i žele upoznati. O takvim ljudima svjedoči upravo ovo mjesto – Botanički vrt.
Priroda nije samo scena gdje se odigrava život. I mi smo dio prirode, svjesni dio, onaj koji je može mijenjati i spoznavati.
Znam kako mi pojedinci ne možemo globalno djelovati. Ono što možemo je biti gdje jesmo i što jesmo, svjesna bića koja će svojim djelovanjem učiniti da svijet bude ljepši. Svijet – ovdje mislim djelić planeta gdje mi trenutno jesmo.
Možemo ne bacati smeće u prirodu u taj vrt Svijeta, prikupljati sintetički otpad i stavljati ga na predviđeno mjesto. Možemo zasaditi cvijeće i drveće i iznad svega biti dobri prema samima sebi i drugim ljudima. Jer i mi smo dio prirode…i još više njezini čuvari.