MOJE RAZGLEDNICE
tekst i foto: Marijana Šundov
Klis/20.11.2016./ Neka mjesta kroz koja proputuješ ili ih tek u prolazu ugledaš oduzmu ti dah, jednostavno te pozovu u posjet. Kreneš prema željenom odredištu, nisi to planirao, a nisi ni čuo za to mjesto…jednostavno nije bilo u planu i zatekneš se kako upravo tamo ideš privučen nečim. Jedno od takvih magičnih mjesta…ma prava ljubav na prvi pogled, za mene, je bio Klis.
Naravno, čula ranije za kliške uskoke i njihovu borbu protiv Osmanlija, a i moćnu tvrđavu, koja stražari na putu prema Splitu. Međutim crno-bijela fotografija u knjizi nije mogla dočarati ljepotu, divljinu, dramatiku pejzaža i ljupkost samog gradića, taj susret i preplitanje boja – zelene i bijele te plavetnila mora u daljini.
Dakako opisujem svoj prvi silazak prema jugu, prvi pogled na Klis i treperava svjetla u nizini grada Splita. Bilo je to prije Interneta…prije Google karti…prije brze ceste…Ma nisam ja toliko stara kako bi se zaključilo iz ovih mojih rečenica. Jednostavno puno toga se u kratkom vremenu promijenilo u svijetu tehnologije i komunikacija.
I danas me, kao i ranije, oduševljava pogled na Klis i vijugavo spuštanje prema moru i Splitu. Uvijek me taj pogled na tvrđavu sjeti na povijest i kako se na ovim prostorima uvijek trebalo boriti za slobodu i opstanak.
Postoje takva mjesta čija je povijest ujedno i povijest naroda. Jedno od takvih epskih mjesta upravo je Klis. Povijest kliške utvrde ujedno je i povijest hrvatskog naroda, i više …povijest ovog dijela Europe.
Klis je iznikao na gotovo nepristupačnoj hridi, na dominantnoj, strateškoj točki – prijevoju između planinskih masiva Kozjaka i Mosora. Tako je tvrđava Klis imala važan položaj s kojeg se nadzirala i branila prirodna komunikacija, kojom se iz unutrašnjosti dolazilo na srednjodalmatinsku obalu. Stoga su je zvali ključem i vratima Dalmacije.
Uglavnom tko god je tu živio želio je kontrolirati taj položaj. Bio je to preduvjet sigurnosti života i opstanka.
Dok stojim zagledana u modrilo Jadranskog mora u daljini mislim koliko li je ljudi upravo tu stajalo i divilo se ovom veličanstvenom pogledu. Uživalo u milovanju sunca i vjetra na licu. O čemu li su mislili? Čemu li su se nadali?
Vjerujem kako su ljudi svih epoha zastajali povremeno od rada i divili se ljepoti prirode. Pitali su se o svrsi i cilju života. To je nešto prirođeno čovjeku upravo poput disanja.
Prije Hrvata u ovim krajevima živjela su ilirska plemena. Ilirsko pleme Delmati, koji nastanjuju ove prostore gradilo je po uzvisinama svoja utvrđena naselja – gradine. Na stijeni gdje je sada kliška tvrđava bila je ilirska gradina, a potom rimska utvrda.
Iz stoljeća izranja ime hrvatskog kneza Trpimira. U prijepisu isprave iz 852. godine Klis se spominje kao imanje i utvrđeni dvor kneza Trpimira i njegovog prethodnika kneza Mislava.
U povelji se Trpimir naziva „pomoću Božjom knezom Hrvata“, a svoju zemlju naziva „regnum Croatorum“.
Ovaj naziv, premda bi se mogao doslovno prevesti kao „kraljevstvo Hrvata“, vjerojatnije u to doba označava zemlju nad kojom vladaju Hrvati.
Pod Klisom, u Rižinicama, knez Trpimir je sagradio crkvu i prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj, a na pronađenom je kamenom ulomku uklesan dio natpisa s kneževim imenom i titulom ( pro duce Trepimero – za kneza Trpimira…).
Povjesničari pretpostavljaju kako je knez Trpimir rodom upravo iz ovoga kraja (Kliške županije) jer je mogao darovati samo svoju rodovsku zemlju, a u navedenoj ispravi on daruje svomu kumu, nadbiskupu Petru, zemlju koja se nalazi u Kaštelima ili blizu njih.
Pod mojom rukom kamen je od sunca topao. Mislim toliko povijesti na jednom mjestu. Možda je i Trpimir stajao ovako zagledan diveći se nepristupačnosti litice koja je čuvala njegov grad. Ponegdje se ne zna se gdje završava stijena, a počinje zid utvrde. Utvrda je nedostupna s čak tri strane – jedini prilaz je na sjeverozapadnoj strani. Sjeverna strana izuzetno je strma, dok se s južne strane teren spušta u nešto blažem padu.
Propašću hrvatske narodne dinastije Klis slijedi povijest ostalih krajeva te prelazi iz ruke u ruku raznih hrvatsko-ugarskih velikaša i knezova, koji opet vladaju ovisno o svojoj volji ili bolje rečeno samovolji.
Jedan od njih bio je knez Domaldo, koji je vladajući Klisom od 1221. do 1227. godine, zlostavljao splitske građane otimajući im stoku i odvodeći ih u ropstvo. No, Splićani su mu uzvratili istom mjerom uhvatili su ga, ošišali te na magarcu doveli u Split.
Za Klis se veže i kratki boravak kralja Bele IV. sa suprugom kraljicom Marijom. Kralj je bježao pred Tatarima sve do Trogira, a kraljicu je ostavio u kliškoj utvrdi. U ožujku 1242. godine, Tatari su pod Klisom doživjeli svoj prvi europski neuspjeh. U Klisu su kraljici Mariji umrle dvije malene kćeri Margarita i Katarina te su pokopane u malenom sarkofagu u katedrali svetog Duje u Splitu. Mislim kako je kralj Bela IV. molio za pomoć protiv Tatara druge europske vladare. Nitko se nije odazvao.
Povijest se ponavlja. Nekih tristotinjak godina poslije kršćanska Europa i nijemo i bez ikakve konkretne akcije promatra pripreme snažne turska vojska za osvajanje tvrđave Klis jedne od najvažnijih europskih obrambenih tvrđava.
Tadašnji hrvatsko-ugarski kralj Vladislav II. Jagelović čak i od Mlečana s kojima se sukobljavao traži pomoć. Pomoć traži i ban Petar Berislavić koji šalje u poslanstva Splićanina Tomu Nigera, biskupa i diplomata ne bi li dobio pomoć za ugroženi hrvatski narod.
U toj službi Tomo Niger obilazi Svetu stolicu, Veneciju i cara Karla V. Habsburga. I knez Bernardin Frankopan traži pomoć od Nijemaca. Sačuvane su njegove riječi pred njemačkim državnim saborom u Nürnbergu: “Molim vas u ime čitave Hrvatske, štoviše u ime svega kršćanstva, da već jednom pružite pomoć toj zemlji koja, čemu nema drugdje primjera, sama odbija turske navale, sve od onoga dana kad je Carigrad pao.”
Pomoć nije stigla iako je braneći sebe Hrvatska zaustavljala prodor Osmanlija na Zapad.
O čemu ćeš misliti na jednom ovakvom mjestu, kada ti pogled zastaje na obrambenim zidinama nego o bitkama i povijesti. Sjetim se 1991.godine kada se povijest kroz ravnodušnost i razjedinjenost Europe na ovim našim prostorima ponovila.
Mislim o hrabrom knezu i kapetanu Petru Kružiću koji je gotovo 20 godina branio upravo ovu utvrdu i na kraju dao i život u bitci. Uspomenu na njega i njegove uskoke njeguje povijesna postrojba „Kliški uskoci“. Većina njezinih pripadnika su nekadašnji borci legendarne IV. gardijske brigade.
Utvrda Klis postala je planetarno popularna snimanjem serije „Igra prijestolja“. Kliška tvrđava „glumi“ slobodni grad Meereen u kojem stoluje „majka zmajeva“ Daenerys, ona koja oslobađa robove.
Priznat ćete, nakon svega, nemoguće je ostati ravnodušan spram Klisa. Kako mu se ne vratiti?
Ja mu se uvijek vraćam, pozdravim ga makar pogledom i poželim: „Stoj još dugo na veličanstvenoj stijeni i stražari, kao i stoljećima prije nad sunčanom Dalmacijom i njezinim biserom Splitom. Stoj još dugo kao obećanje slobode i opstanka naroda“.