Antonio Gavran
Ako kažeš da ne postoji Gospodar,
rekao si da ne postoji Sunce
kao što si rekao da ne postoji mjesec
ni ovaj oblak što se prečesto nadvija
nad obroncima tvojeg uspjeha.
Ona kiša koju često osjetiš
nije kiša koja ispire već kiša koja daruje
jer bez kiše ni svijet ne bi postojao.
Jer kao što tmurno nevrijeme donosi kišu,
a kiša priziva munje i strah
koji se prije ili kasnije pretvore u svjetlost
koja iznova stvara i razvija svijet.
Pobijediti sebe nije samo čin,
nije samo pobjeda nad vlastitom stvarnošću,
pobijediti sebe znači
ponajprije imati vjeru u to Sunce…
Pobijediti sebe, biti jači od prepreka
odlika je veličine tvojega uma.
Ne, ti nisi Gospodar
ali prihvaćaš njegovu kušnju
nije li to pravi odraz tvoje snage,
tvoje poniznosti nad Suncem
koje prije ili kasnije iznova daruje.
Samo cvijet koji ostane nepokolebljiv
koji se Suncu nada i kad ga tmurni oblaci sakriju
može iznjedriti pravu istinu o svijetu,
jer svijet ga je naučio gledati i u svjetlost i u tamu
jednako otvorenih očiju.
Tko ostane svoj i snažan u boli
taj u mraku tapkati neće nikada
jer mraka se ne boji
a u svjetlost vjeruje.
Zbilja je to poseban dar…