JEZIK ZA ZUBE

ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar

Ponedjeljak je …vrijeme za novu kolumnu „ZNA SE“. Jubilarna je …pedeseta po redu, pa bi i po sadržaju trebala biti nešto drukčija.
Inače …pratim događaje tijekom tjedna, a onda se krajem tjedna odlučim za jedan od njih, koji je po mojemu mišljenju vrijedan pažnje …i onda ga komentiram.
Međutim …baš za jubilarnu ZNA SE kolumnu moram kapitulirati. Znam li ja uopće što se u Hrvatskoj događa trenutno …znam li ja što se to uopće događalo zadnjihdvadeset godina?
Po logici stvari trebao bih znati, jer redovno pratim medije sve to vrijeme.
Međutim …baš zbog te činjenice ja sam totalno dezinformiran, jer…

Moram početi od početka…
Početkom 90-tih …predsjednik Tuđman je govorio o svojoj viziji stališke Hrvatske. Želja mu je bila da se stvori jedna elita od dvjestotinjak obitelji, koji bi bili motor Hrvatske, a ostatak bi bili sluge i poslušnisci.
Učinilo mi se tada da predsjednik ima svoj black out …da je isuviše opijen unutarpolitičkim raspoloženjem u državi i da polako počinje gubiti smisao za realnost. Takvo što nemoguće je provesti u jednoj modernoj i suvremenoj državi.
Ali bilo je moguće! Oko Tuđmana se jako brzo okupila grupa, koja je sebe svrstala u tu elitu.
Da ne duljim …ako je pedeseta kolumna ZNA SE na „Hrvatskom glasu Berlin“ razlog napraviti osvrt na razvoj Hrvatske od 1990. na ovamo, onda moram priznati da se je Tuđmanova ideja u potpunosti ostvarila.
Da sam se tada kladio sa pokojnim predsjednikom, a mogao sam, jer sam bio uvjeren da je njegov plan nemoguće provesti …sada bih morao priznati da sam okladu izgubio.
Mislio sam da će se Hrvatska razvijati po demokratskim načelima. Mislio sam da će četiri stupa na kojima svako moderno društvo počiva izdržati sve potrese i odoliti svim iskušenjima neoliberalizma, koji pokušava zavladati svijetom.
Četiri stupa o kojima je riječ su Zakonodavna vlast, Izvršna vlast, Sudska vlast i Neovisno novinarstvo. Samo u međusobnoj kontroli ova četiri stupca moguć je demokratski razvoj, a po njemu Tuđmanova ideja nema nikakve šanse.
No prevario sam se! Tuđman je bio lukaviji i odmah u početku je odustao od ova četiri stupa. Njegova arhitektura moderne Hrvatske predvidjela je tri stupa …spojena u jedan, a Slobodno novinarstvo potpuno je odbacila.
Pretpostavljam da je Tuđman znao za izjavu Johna Swintona, jednoga od bivših velikih šefova New York Times-a, kao i što sam ja znao za nju. Razlika je u tome što ju je Tuđman ozbiljno shvatio.
Taj ugledni novinar je jednom prilikom pred okupljenim novinarima dao slijedeću izjavu:
-Ne postoji takva stvar u svjetskoj povijesti do današnjih vremena, koja bi se mogla nazvati Američko nezavisno novinarstvo. Vi to znate, i ja to znam! Niti jedan od vas se ne smije usuditi napisati svoje vlastito iskreno mišljenje, a i da ima hrabrosti, unaprijed zna da se to nikada ne bi pojavilo u tisku. Mene svakog tjedna plaćaju da svoje vlastito iskreno mišljenje ne objavljujem u novinama sa kojima sam povezan. I vama drugima isplaćuju slične plaće za slične stvari, i bilo koji od vas koji bi bio tako lud napisati svoja vlastita iskrena mišljenja, našao bi se na ulicama u potrazi za drugim poslom. Kada bih objavio svoje vlastito iskreno mišljenje u jednom izdanju svojih novina, u roku od dvadeset i četiri sata izgubio bih posao. Posao novinara je da uništi istinu, da izravno laže, da izopačuje, da omalovažava, da se na koljenima ulizuje bogatašima, i da proda svoju zemlju u svojoj trci za dnevnom porcijom kruha. I vi to znate, i ja to znam koliko je apsurdno ovo nazivati nezavisna štampa. Mi smo alati i vazali bogatih ljudi koji su sakriveni iza pozornice. Mi smo lutke koje plešu onako kako oni vuku konce. Naši talenti, naše mogućnosti i naši životi su u vlasništvu drugih ljudi. MI SMO INTELEKTUALNE PROSTITUKE.
Tuđman je bio pravu glede procjene ove Swintonove izjave. Šta me navodi na ovaj zaključak!?
Hrvatsko novinarstvo danas. Ni traga od slobode i istine u koju se zaklinje. O najvažnijim stvarima se šuti …ne postoji medij koji bi objavio nešto što se protivi stališkoj Hrvatskoj.
Okrijepit ću svoj stav sa nekim aktualnim primjerima.
Novinari Glasa Istre su u Štrajku, jer im novi vlasnik želi nametnuti nove kolektivne ugovore, po kojima bi se njihov status pogoršao.
Treba se solidarizirati sa kolegama ali…
Mora se moći i upitati kako su kolege Glasa Istre, pratile do sada razvoj stanja u Hrvatskoj. Jesu li se i oni solidarizirali sa radnicim drugih tvrtki, kada su one odvođene u stečaj, propadale, prodavane za jednu kunu?
Kolege su uglavnom šutjele o tome.
Drugi primjer: U Slavonskom Brodu jedna sjednica gradskog vijeća traje već dva mjeseca. Šta to znači za jedan grad …ne moram ni pominjati. Grad je bez glave, samo zbog toga što ovaj skandal neviđenih razmjera nije na vrijeme osuđen od čuvara demokratske savjesti, a to bi trebali biti slobodni mediji.
Tu i tamo …ponekad neki od aktera ove komedije organizira „presicu“. Novinari se poslušno odzivaju u velikom broju, jer se boje da će inače izgubiti orjentaciju u ovoj apsurdnoj igri.
A šta se dogodilo može se opisati u jednoj rečenici. Jedna grupica ljudi, koja sebe smatra političkom elitom u gradu …pljunula je u lice demokraciji, građanima i slobodnom novinarstvu. Vijećnici bez ikakvog skrupela mijenjaju stranke u toku sjednice …opozicija šuteći odobrava, jer nema hrabrosti preskočiti svoju sjenu.
Događaju se stvari za koje bi novinari u slobodnom svijetu bili presretni da se događaju, jer bi njima punili minute, piksele, stranice…
Hrvatski novinari šute.
A grad se ukočio u mrtvilu.
Osnovno pravilo novinarstva u Hrvatskoj je …jezik za zube i čekati da tebe prozovu. Jednoga dana će smrt zakucati i na tvoja vrata.
A Stališka Hrvatska se nesmetano deblja i dalje.
Bio providan naš Prvi Predsjednik.