Ivica Smolec
Kad umru svi poeti
a grešna ti duša odleti
u goruće odaje pakla,
uzalud ime ćeš zvati
Njegovo, bosog da te vrati
stazom od slomljenog stakla.
Jer pjesnik ti dušom golom
i istinom, sumnjom i bolom,
dosegnuti nebo nudi.
Nebo ti nudi u blatu,
blato ti nudi u zlatu.
Al’ nije on Onaj što sudi.
14. travnja 2008.
Nesumnjivo ti je, dragi prijatelju Ivice, lijepo ovo poetsko-ritmičko ostvarenje, koliko zahvaljujući virtuoznom zaigranošću sintakse, toliko i zahvaljujući faktoru semantike.