piše: Marija Matijašević
Stružec/ Eto, kako sam i govorila, sve ide polako kraju. U petek, 19.06.2015, nakon tri godine postojanja, zatvorila sam našu “Radionicu” u Strušcu.
Bilo je lijepo, barem meni, lijepih stvari se napravilo, puno naučilo, lijepo družilo. Ali?
Ali, sve je to mukotrpno …premalo potpore i malo angažmana, neodgovornost, osjećaj nepripadnosti, neredoviti dolazak, jal i ogovaranje …”Pa, samo troše struju, i
grijanje, njih malo a toliku sobu imaju u Domu, pa ti si im to dozvolio, nisu ni registrirane …itd.
Na proštenju “Vidovo”, sam odlučila sve radove pokloniti seljanima. I, to je to!
Bilo je puno radova …ikebana, košarica, heklanih prstenova i broševa, leptira, krunica, zlatoveza, slika, zvijezda, dekupaža, heklanih ruža … I humano smo djelovale.
Nakon proštenja, idući petak sam ženama priopćila vijest. Bile su iznenađene, ali i žalosne.
Ali u srijedu, kada smo pospremale stvari, i nosile kući, a bilo je toga jako puno, stalno sam čula: – Pa, mogle smo još, baš nam je žao …itd.
No, ja sam odlučila: – Dosta je!
Najveći dio “tereta” je bio na meni. Otišla sam u zimi u 15:00 i zapalila peć, da bi bilo toplo kada žene dođu u 19:00 sati, kupovala sav materijal, opremila radionicu potrepštinama …ponekad je tek pokoja žene donijela nešto …odvezla ih, dovezla ih, častila ih … a kada je trebalo pripremiti štand, na nekom proštenju, malo se tko angažirao.
A sad, više ne smijemo niti prodavati radove, jer nismo registrirane. A registrirati se može, samo s više žena.
Mislila sam, doći će više žena iz sela na radionicu …ali ništa, ova neće doći radi ove, ova radi one …
Pa kad neće, neka onda nemaju ništa u selu. Sada je gore nego pedesetih godina.
Netko mi jednom reče: – Kada im svega previše daš, dosadi im!
Draga Gospođo Marija Ne smatram se za najpametnijega,uvjek pokušavam sa mojim društvenim iskustvom spasiti u mojoj malenkosti. Sve što se u hrvatskoj zatvara,to je pogubno Upravo sam malo poguglal i osvrnuo sam se na vaše prvo otvorenje radionice “KOŠARICA” koja se je otvorila vrlo pozitivno uz Vaše kreativne društvene porive, sa mnogo dobre volje,ljubavi i ituzijazma, Žao je i meni da se je Vaša radionica “KOŠARICA “zatvara,To Vaše vrijedne ruke uz preostale članove grupe sigurno nisu zaslužile. Sklon sam povjerovati a vjerujem da i netko drugida upravo je to prelilo čašu pojedinaca,jer udruga nije tako dugo registrirana,i treba biti sretan… Read more »
Draga Marija iskreno mi je žao da si morala doneti takovu odluku,ali vjerujem ti da si davala od sebe mnogo toga i na kraju se tek vidi da ljudi neznaju tako nešto cjeniti.
A ona rečenica:netko neće radi one netko radi one druge ,pa to nije ništa novoga.Tako je svuda,ali šta možemo ili se pomiriti s činjenicom ili odustati.No,ja vjerujem da si prije nego si donela takovu odluku sigurno pokušaval da se to ne dogodi ali tako na žalost “mora”biti.
Draga Marija dala si sve od sebe a sda glavu gore.Pozdrav teta Liza iz Berlina