KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Stružec/U proljeće sam posadila malo vrta. Pa kako bi ja sa sela bila a bez vrta? A i o čemu bi pričala sa susjedama?! Najprije sam čekala susjeda da mi izore, pa potanjura … A to košta! Onda sam kupila sjeme i flance*. I zemlja je bila već topla, pa sam se nadala, da će vrt uspjeti.
I počeli su flanci rasti, kad ono …došao ljuti mraz …ode sve, osta samo kupus. Što je ostalo, pojeli su vrapci!
Napnem ja zelenu veliku mrežu, da zaštitim ono malo štučaka što je ostalo.
Pa isponova … kupi flance, otiđi u Sisak po njih, ili u Popovaču … posadi, zalijevaj … a voda košta!
I čudim se ja, ništa ne ide van?!
Danas u jutro odem ja na vrt, kad ono …vularica*! Pojela sve. Rupa svakih deset centimetara. Gdje god zabodem motiku … njezina rupa … uzduž i popreko. Pa što ću … životinje su bile prije nas tu …mi smo ušli u njihov revir.
—-
*flance …Pflanzen -biljke/njemački
*vularica …voluharica – poljski glodavac koji izgriza korijenje u zemlji, a ponekad i deblo.
Postoje dvije vrste voluharica: Arvicola terrestris i Microtus arvalis. Prva je vodena voluharica, a druga je poljska voluharica. Poljska voluharica je manja i radi manje štete, ali je izuzetno plodna. Većinom glođe koru prizemno iznad zemlje, a katkada se i penje na voćku. Također radi štete na ozimim usjevima. Pošto ne skuplja hranu za zimu radi štete u jesen, zimu i rano proljeće. Naročito radi štete ispod snijega. U vrijeme jakog napada po metru kvadratnom nalazi se jedna ili više aktivnih rupa. Vodena voluharica je veća i skuplja hranu za zimu. Najčešće štete radi u proljeće i u zimi. Hrani se korijenjem voćaka i vinove loze, posebno mladih nasada. Karakteristična šteta je kržljava voćka, malih listova, venuće listova i sušenje te lako vađenje iz tla. Inače česta je pojava u zatravnjenim voćnjacima i vinogradima. Kako se zaštititi od voluharica koje su “napale” i vrt naše Marije, pročitajte ovdje