LJETO ANTE PORTAS …

piše: Stjepan Poljaković
Na početku svakoga ljeta pitam se … hoću li imati dovoljno kratkih majica? Javlja mi prijatelj jučer kako je u super marketu preko puta njegovog radnog mjesta bilo majica po 30 kuna i narod navalio toliko da nisi mogao prići policama.

Prvi znaci ljeta, osim slastičarevog stola pred slastičarnom,  jesu reprize na tv-kanalima i ukidanje meni dragih radio emisija. To je poruka nama koji nemamo za godišnji da se snađemo.

Da paradoks bude veći isti ti likovi osvanu na naslovnim stranicama novina i portala kao da nam hoće reći: “Tko vas šiša, mi se sunčamo i paradiramo plažama a vi gledajte 237. reprizu “Odmori se zaslužio si”.”

Slučajno, i TV i gradsku knjižnicu i mnogo drugih društvenih i državnih institucija koje uvode ljetno radno vrijeme financiramo iz naših privatnih džepova pa predlažem da, ako oni nama reduciraju emisije i radno vrijeme, i mi njima reduciramo plaće. To što netko mora na godišnji nije moj problem. Ako je netko u stanju ovršiti bilo čiji račun zbog neplaćenoga duga e, onda brate imamo pravo da za svoj novac dobijemo najbolje ili jednako kvalitetno cijelu godinu.

Kreće sezona svakojakih jaaaadaaaaa … Fiši …čobani …prasi ….kuruzi …. i ostale jade će zabaviti ono Hrvata koji nisu na obali kao radnici ili turisti i one koji nisu u fazi pakovanja za pečalbu.
Svako selo nešto slično ima pa će i kod nas u Podvinju iduće subote, 11-og . srpnja zamirisati riba na više načina. Komarci grizu gratis.

Proljeće iza nas proteklo je u znaku kriza. Izbjeglice s afričkog kontinenta pokušavaju se skloniti u sigurnost okrilja majke EU. EU se opet trudi prožvakati i probaviti krizu u Grčkoj.
Ima jedna poslovica: „U komšije trava zelenija“. Jedna anegdota s naših sokaka opisuje upravo to.

Moja se susjeda udala za Amerikanca koji opet vuče porijeklo s Kube. Pitali njenog oca, kako se zetu sviđa život u Hrvatskoj?  – Ma za sada mu je sve krasno, mirno i lijepo ali će bez brige za pola godine do godinu i on gunđati na što i mi gunđamo“. I nije pogriješio u procjeni, svima se ono drugo sviđa onako iz daljine, ali kada se useliš, malo proživiš, tek onda shvatiš gdje si i koliko je ono što si napustio bolje ili gore od sadašnjeg.

Netko je spominjao kako bi bilo dobro da i kod nas zaživi ideja prekvalifikacija za sve dobne skupine. Smisao je svega da se stanovništvo obuči i bude spremno za rad u skladu s potrebama tržišta bez obzira na starosnu dob. Ja predlažem da se u svaki takav tečaj uvede i obavezan tečaj povijesti i to molim lijepo od 1914. na ovamo, jer kako mi se čini, povijest je jedino čime se Hrvati stalno bave, pa da bar onda budu i naučeni i da imaju diplomu.

Dalje, čini mi se da je biti u zatvoru ili pod istragom USKOK-a, kako se to u na novorvackom kaže, „Mast hev“.

Davno sam čitao roman o kulturi u, mislim, Parizu i o jednom, „nije bitno ime“,  liku, koji je prosuđivao moralnost programa i glumica u teatrima. Bio je toliko strog da je na kraju mjerilo uspješnosti, pitanje časti i slave pojedine glumice bilo upravo to, biti zabranjen i protjeran s dasaka teatra. Goni glumca, u našem slučaju političara ili privrednika, kojeg USKOK nije istraživao, taj ništa nema.

Kladioničarima predlažem da iskoriste priliku i na kladionice stave okladu s ne znam kojom kvotom; „Koja će država doživjeti sudbinu Grčke? „ Ne sumnjam kako bi se Hrvati kladili.

S komšijama smo konstantno na rubu tarabe. Ne prođe tjedan da se s jedne strane ne začuje neka nebuloza na koju se druga strana redovito naljuti pa udri raspravljati. Kada se umore odu pakirati kofere, svoje ili svoje djece.  I sada, pitam se, na što li će majčica EU ličiti kada u nju navali jedno par stotina tisuća novopečenih i zapjenjenih gastarbajtera?

Nogometno prvenstvo u Hrvata je predvidivo upravo onoliko koliko je ne predvidivo tko će sljedeći od nogomentnih djelatnika završiti u hapsani!?

Materijala koliko ti srce želi, skoro da se ne trebaš ničim drugim zabavljati nego prelistavati portale u nas a i u uljuđenome i civiliziranome svijetu i gledati kako pod istragom i sa putrom na glavi hvataju sve od Sepa Blatera pa na niže. Najveća riba, ajkula u hrvatskoj mreži je jučer ministru policije u brk rekla da je lažov.

Taj isti ministar s ekipom kojom zapovijeda nije u stanju otkriti autora svastike na praznom stadionu. Cijela država ne može organizirati nogometnu utakmicu bez publike?

Dal´da plačem ili u Savu skačem? (za jedno tjedan dva možda, sada je, kažu, još hladna).

Pred nama je, reprizama na TV-u unatoč, vruće i uzbudljivo ljeto.