BIJELA GOLUBICA NA STIJENI

tekt i foto: Marija Kukić
Sedamnaest godina!! Malo ili mnogo? Ovisi o komu ili čemu je riječ.

U ljudskom životu sedamnaest godina znači djetinjstvo i mladenaštvo, u životu nekih drugih stvorenja starost, često i smrt.

I crkva u Kuli, selu nadomak Kutjeva, bijela golubica čija elegancija dominira krajolikom, nosi na leđima toliko godina. Naime, prije sedamnaest godina požeški biskup mons. dr. Antun Škvorčević položio je kamen temeljac za izgradnju crkve u Kuli, malenom selu prelijepe Zlatne doline. Crkva je rasla, napredovala nekada brže, nekada sporije, ali je izrasla u ljepoticu koja već izdaleka zadivljuje prolaznike izgledom, elegancijom, ljepotom.

Uskrsnog ponedjeljka prije četiri godine u crkvi je bilo izuzetno svečano. Jedva da je mogla u svoje naručje primiti Hrtkovčane i sve one koji su željeli nazočiti svečanom činu koji se događao u njoj. Toga dana blagoslovljena su tri nova zvona izlivena u austrijskom Innsbrucku. Najveće zvono, težine 450 kg nosi ime pape Ivana Pavla II . Srednje zvono teško 255 kg nosi ime sv. Ante, a treće, najmanje sv. Rozalije i teško je 130 kg.

Danas ta ljepotica, bijela golubica na tlu slavonske crnice svojom se elegancijom uzdiže visoko, nebu pod oblake. Širi svoja krila kako bi njima mogla zagrliti sve one koji trebaju i traže utjehu, pomoć, zaštitu, milost, mir….

Nastala je na kamenu temeljcu kojega je za svog pohoda Hrvatskoj blagoslovio blagopokojni papa Ivan Pavao II. Nastala na tom kamenu postala je stijena u srcu slavonske ravnice.

Koliko čvrsta, koliko jaka? Može li se slomiti?

I ove godine na blagdan Petrova bilo je lijepo i svečano. Prepuna crkva vjernika došla je pridržati i podržati stijenu da postane i ostane jaka i čvrsta i da je ništa i nitko ne može poljuljati.

Nije bez razloga ova bijela ljepotica posvećena svetom Petru, Stijeni na kojoj je Isus gradio crkvu svoju.

Isus ga je izabrao između svih apostola rekavši: „Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju…“ (MT 16)

Sveti Petar bio je zaštitnik župe Hrtkovci u ravnom kićenom Srijemu. Hrvati izbjegli za vrijeme ratnih strahota naselili su ovo pitomo slavonsko selo i u njemu započeli novi život. Tu su željeli nastaviti sa štovanjem svoga nebeskog zaštitnika, tu u novoj domovini, u novim slavonskim domovima. I tako se ‘rodila’ ova ljepotica.

Golubica je zakrilila mnoge. Stijena na kojoj je raširila svoja krila, danas je čvrsta i jaka. I ispunjena vjernicima. Neka takva ostane i sutra, i prekosutra, i nakon deset, sto…godina.

Nadajmo se da Hrtkovčani neće dozvoliti da nemirni i uzburkani valovi života odnesu stijenu u zaborav, da neće dopustiti da se bijeloj golubici potkrešu krila nego će pomoći da ih i dalje širi i sve nas primi u svoj zagrljaj. I pod svoju zaštitu.