piše: Žarko Delač
Nedavni referendum u Grčkoj jasno je pokazao slabosti ujedinjenje europske politike i sintagme Ujedinjeni u različitosti.
Naime ne ulazeći u analizu ekonomske grčke politike, njihovu rastrošnost, visoke mirovine ili veći broj plaća od broja mjeseci, krucijalno je pitanje referendumskog odgovora, odnos prema nametnutoj fiskalnoj politici.
Može se zaključiti kako su Grci demokratskom većinom odlučili
snositi posljedice pretjeranog zaduživanja u vlastitoj režiji! Sigurno je jedan od razloga takve odluke i osjećaj kako kod stranih kreditora ne postoji solidarnost i želja za pomoći već samo vlastito ostvarenje profita.
Ta utrka za stjecanjem bogatstva i moderno financijsko ropstvo postaju sve više karakteristika suvremenog svijeta i osobito Europe. Zbog toga grčki primjer može s vremenom postati dobar vjetar u leđa protivnicima integracija i stvaranja nadnacionalne europske države, u Hrvatskoj i diljem Europe.
Naime zagovornici globalizacije, internacionalizacije i melting pota dolaze u prvom redu iz multinacionalnih kompanija i njihove propagandne mašinerije.
Vraćajući se u ne tako davno prošlost svjedoci smo bili takve kampanje prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju. I nije stoga čudno što tada pa niti do danas nitko još nije napravio ozbiljnu financijsku analizu tog procesa kao i drugih utjecaja (slobodno iseljavanje, imigracijske kvote, zajednička poljoprivredna (uvozna) politika, članarina, zajednička granica …) našeg pristupa EU članstvu.
Sigurno ima još mnoštvo otvorenih pitanja ali čini mi se uglavnom negativnih odgovora u odnosu na naš ulazak u uniju. Potrebno je podsjetiti i na velika obećanja kako će se smanjiti korupcija, a upravo smo svjedoci kako ona buja na svim razinama.
Jedini pozitivan primjer uz slobodno kretanje preko granica, a što pomalo postaje sve više upitno, suđenje je bivšem udbašu Perkoviću.
U tom kontekstu međunarodnih integracija otvara se i pitanje korisnosti i sigurnosti ulaska pod NATO kišobran jer nekako sam sve manje uvjeren kako bi nas NATO vojnici štitili od eventualne vojne agresije. Možda se i varam ukoliko u Jadranu pronađemo velike količine nafte i umjesto poželjne i za sada sigurne turističke destinacije, postanemo članica OPEC-a.
Ipak radije bih se pouzdao u narodna izreku „ Uzdaj se u se i u svoje kljuse“ koja je vrlo aktualna i u današnje vrijeme. No bojim se kako smo se po tom pitanju previše opustili i upali u zamku. Prepustili smo našu budućnost administrativnim postupcima i potpisima raznoraznih međunarodnih ugovora te zanemarili vlastite resurse i mogućnosti.
Sve u svemu, dok se političari prepucavaju oko tih pitanja promiče nam činjenica kako vlastitim snagama nismo recimo u stanju otkriti autora kukastog križa ili zaustaviti broj iseljenih Hrvata.
Ipak, puzajući udar na obitelj i standard i dalje vrlo uspješno provodimo.
Ili, možda odluka o smanjenju poreznih olakšica na veći broj djece, uvođenje poreza na nekretnine i kamate od štednje i sve skuplji državni aparat, to možda nije?