Najpotrebnija je reforma ljudskog mišljenja i ponašanja
piše: Žarko Delač
Nakon što je u predsjedničkoj kampanji eksplodirao politički program vezan uz ovrhe, blokade i deložacije nema stranke ili političara koji o tome nije iznio svoje mišljenje. Nagli skok tečaja švicarskog franka tom je pitanju dao dodatni zamah.
U svem tome ne smijemo smetnuti s uma kako na naplatu ipak dolaze i krive osobne procjene i kalkulacije korisnika kredita te želje da se živi iznad vlastitih mogućnosti.
Uz to, vjerojatno su mnogi mislili kako će iznos rate kredita s vremenom biti u visini kutije cigareta kao što je to bilo nekada prije nego smo odabrali tržišnu ekonomiju.
S druge strane opće je poznato kako su najurednije platiše računa umirovljenici koji po primitku svojih mirovina prvo podmiruju prispjele obveze. Suprotno tome, siguran sam, mnogi su u svojoj sredini susreli slučajeve pojedinaca koji se voze u novim automobilima, idu na skijanje, koriste smartphone i markiranu odjeću, a ne plaćaju zajedničku pričuvu ili su im računi blokirani?
Koliki su vlasnici privatnih poduzeća oštetili svoje suradnike i poslovne partnere a da se njima ništa nije dogodilo?
Istro tako često čujem kako naši sunarodnjaci koji posuđuju za plaćanje režijskih troškova, potroše silne novce u kladionicama ili kasinima. Ili se uz pomoć bankarskih kredita presele iz manjeg u veći, luksuzniji stan i sada nemaju za plaćanje grijanja ili struje.
Pri tome je zanimljivo da prilikom izgubljene nekretnine opterećene hipotekom nitko ne pita kako veliki broj podstanara žive bez ijedne nekretnine? Zar bi prva crta obrane nekretnine u kojoj netko živi trebalo postati vlasništvo nad barem jednom nekretninom!?
A koliko ljudi koji godinama žive i rade u inozemstvu nisu u mogućnosti kupiti vlastiti već je uobičajeno da žive u iznajmljenom stanu. I tako bi mogli unedogled nabrajati nelogičnosti našeg današnjeg društvenog sustava i poremećenih vrijednosti.
Posljedice su sve manja naseljenost ruralnog dijela naše države gdje kuće i djedovine zjape prazne dok se njihovi vlasnici bore za egzistenciju u gradovima. Dobar je primjer i problem nezaposlenosti te davno ismijavani nedostatak pastira što je i danas nepobitna činjenica. Isto kao i nezainteresiranost za šumske radnike koji u prosjeku na izvlačenju drva iz šumovitog Gorskog kotara mjesečno mogu zaraditi i više od 10 000 kuna.
Kako se u svemu tome snaći i postaviti, pitanje je na koje ne mogu odgovor dati samo političari. Inzistiranje kako nam je potrebna samo monetarna reforma i svima će biti bolje, obična je floskula. Jer što je sa zdravstvenom, mirovinskom, sudskom ili obrazovnom reformom, reformom državne uprave, znanosti, turizma, industrije…? Da je to jednostavno ne bi mnogi nobelovci ukrštali koplja na pitanjima financija i monetarnih sustava.
Možemo samo zaključiti kako je po tom pitanju jedan od predsjedničkih kandidata bio u pravu kada je nudio program s mnogobrojnim reformama. No ni on se nije usudio istaknuti reformu mišljenja i stavova, promjenu ljudskog ponašanja.
O tome nam jedino govori i poučava nas crkva no i to sjeme rijetko pada na plodno tlo, a riječi koje dolaze s oltara teško dopiru do nas. Zaboravljamo kako nas crkva uči da je riječ tijelom postala i koja je snaga riječi koje često mogu boljeti više od udaraca.
Zato prije nego krenemo u bilo koje reforme počnimo sami od sebe i svoje okoline.