KNJIŽEVNA NAGRADA GORAN BUJIĆ – KNJIŽEVNICI IZ NOVINA
tekst: Nikola Šimić Tonin
Potaknut izvornom idejom profesorice i književnice, ravnateljice Zadarske privatne gimnazije, Žakline Kutija, zajedno s njom dakako i uz nesebičnu pomoć i podršku Zadarskoga lista, Hrvatskoga književnoga društva, ogranak Zadar kojem sam na čelu, odlučismo od ove godine pokrenuti književnu nagradu u sjećanje na Gorana Bujića: Goran Bujić – Književna nagrada – Književnici iz novina.
Nagrada će se dodjeljivati godišnje, 28. studenog na Goranov rođendan, a o nagradi će odlučivati žiri koji će se sastavljati za svaku tekuću godinu. Za ovu godinu žiri čine: Žaklina Kutija, Nikola Šimić Tonin, Luka Perić, Adolf Polegubić, Zvonko Čulina.
Nagrada se sastoji od diplome i umjetničke fotografije.
Prilikom dodjele nagrade upriličiti će se književno veče na kom će se predstaviti lik i stvaralaštvo Gorana Bujića i nagrađenoga autora. Svake godine biti će predloženo pet autora, a ime dobitnika književne nagrade, Goran Bujić saznati će se tek na književnoj večeri u čast Goranu Bujiću. Predloženi za ovu godinu su: Sonja Breljak (Hrvatski glas Berlin), Marijana Dokoza (Fenix Magazin), Ante Rogić (Zadarski List), Fabijan Lovrić (Dopisnik više časopisa i Novina), Dražen Stjepandić (Tjedno. HR).
Pri odabiru i nagrađivanju novinara – književnika, žiri će imati u vidu osobni angažman novinara, poduzetništvo u novinarstvu, osobnu hrabrost, istraživačko novinarstvo, kolumne i kolumniste čiji pogled snajperski krstari po stvarnosti, društvene anomalije stavlja pod povećalo, literarizacija doživljenog, emotivnu reakciju, novinski esej, novinsku kritiku i osvrt.
O Goranu Bujiću
28. studenoga 1955. u Zadru rođen je Goran Bujić, pjesnik, kritičar, esejist i novinar. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Zadru, a studij komparativne književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te je na istom Sveučilištu magistrirao iz područja filoloških znanosti. Kao srednjoškolac radio je u Zadarkomercu te kao student u izdavačkoj kući Naprijed u Zagrebu. Još kao apsolvent počeo je objavljivati članke, dobivši kolumnu TV fokus u Večernjem listu 1979. godine. Književnu kritiku objavljuje u svim relevantnijim časopisima i novinama (Republika, Delo, Pitanja, Forum, Dometi, Dubrovnik, Quorum, Revija, Književna reč, Polja, Dubrovnik, Zadarska revija, Zadarski tjednik, itd., više od 360 recenzija). Uvršten je 1981. u Panoramu mlade hrvatske kritike. Priče objavljiva u više časopisa za književnost: Republika, Pitanja, Dubrovnik, Istra, Revija.
Od prvih ratnih dana surađuje u Zadarskome listu, od pokretanja ove novine, gdje do posljednjeg trenutka biva urednikom kulture i priloga Donat, gdje sam i sam (NŠT) imao čast objavljivati svoje osvrte, i biti obogačen suradnjom i drugovanjem s iznimnim čovjekom i neupitnim znalcem.
Od objavljenih knjiga značajno mu je djelo magistarski rad Život i djelo Josipa Juga Šuljića, a posebnu pozornost na svoj rad privukao je romanom Zlatni šut (Zagreb, 1983.). Izbor iz poezije objavljen mu je u časopisima Dometi (1980.), Zadarska revija (1982.), Rival (1995.), Sokolar (1998.) itd. Svojim prikazima i osvrtima uvršten je u panoramu Mlada hrvatska kritika, a također je uvršten u Guju u njedrima – panoramu novije hrvatske fantastične proze (Rijeka, 1980.) te u desetak drugih knjiga raznih autora.
Izvod iz jednoga od tekstova Gorana Bujića:
– Znaš da razmišljam o tome kako bih trebala u skoro vrijeme napravit jednu turu od Puntamike do Punte Bajlo i pretrest ponovo sva „moja” mjesta. Jedan ukrajinski bogataš uredio je plažu u Splitu, jako fino, zato što je tu dolazio ljetovati sa svojim roditeljima u kamp, kad još nije bio ukrajinski bogataš, nego obično ukrajinsko dijete. Gradovi iz kojih odlazimo postaju neki naši osobni muzeji. S tim da se gradovi, za razliku od muzejskih eksponata, mijenjaju, baš kao i ljudi, stavljaju nas na svoje mjesto, samo što ne kažu: a misliš da si nešto važan?! E nisi, sve se promijenilo brže od tebe, ono što je u trenutku bilo tvoj svijet, nestalo je. Da ja imam novca kao onaj bogataš, svejedno ne bih smislila nešto puno pametnije od smucanja po Polutoku, Boriku ili Kornatima i Velebitu. Naprosto, ne postoji ništa puno bolje od toga, ali treba i vremena i kilometara da se to shvati.