U ŽIVOTU JEDNE ŽENE

piše: Katarina Pavlović, 21. godina, studentica predškolskog odgoja u Puli

Netko bi rekao: “U životu jedne žene postoji muškarac koji je voli, kojeg ona voli”.

Rekla bih da je to samo jedan dio života, rimovani slijed na slatkastu rečenicu. U životu jedne žene postoji dio u kojem vlada mrak. Osjetan pad raspoloženja koji se javlja kao logičan nastavak niza prethodnih događaja.

Nazovimo to depresijom, što je zapravo i definicija ovoga.

Pitate se postoje li predrasude? Ne morate se pitati uopće. U svemu što je nepoznato ljudi vide prijetnju, zaziru se, strah ih je.

Svidjela mi se rečenica iz jednog filma, “Return to zero”, žanrom ulazi pod dramu. Rečenica kaže: ” Ne znaju tvoji poznanici što da ti kažu, sve im je to novo i radije te izbjegavaju.”

Mora da je teško tim mojim poznanicima što ne znaju što da mi kažu. Daleko od toga da je novo stanje, nepoznato područje i strah. Nevjerojatno je da ljudi izjavljuju rečenice poput: Nikada ne bi rekao da to zahvati ljude poput tebe?; Mislio sam da ti ljudi tako i tako izgledaju, tako i tako se ponašaju …

Oprostite što vas je razočarala nasmijana, pozitivna osoba. Ona koja je imala rješenje za sve, vidjela potencijal u malim stvarima. Patetično smišljala velike ideje za spas malog čovjeka. Željela saditi drveće, nagovoriti ljude da sade i oni. Voljela ljude i njihovu potrebu za savjetima, želeći postati psihoanalitičarka koja će moći stručno reagirati na svačiji problem. Ta osjetljiva i brižna osoba nije nestala, dogodilo joj se mnogo toga. Njezin život pao je u ruke gospođi Depresiji koja ju je pretvorila u apatično čudovište koje je uspješno skrivalo sve ono lijepo. Odbilo ljude koji je vole.

U čudu sam i danas što kraj sebe imam prave ljude. Što sam zadnjim snagama digla na noge sve koji mi nešto znače. Što su oni pronašli svoj način da pomognu. Bila to lijepa riječ; pogled na sve dobro u meni; kopanje po prošlosti; traženje uzroka; odvlačenje doktoru; razgovori i kada šutim; uzimanje slobodnih dana i godišnjeg za animaciju preostalih dijelova moje ličnosti; savjetovanje na sve moguće strane; pozivi u svako doba; poruke podrške; putovanje satima za provođenje kratkih trenutaka uz mene; ne puštanje iz vida jer i sam Bog zna kakve su moje misli bile, nigdje svjetla; trenutci bez riječne podrške- meni najdraži.

Svi koje volim su napravili male i velike korake i pronašli zajednički način da pomognu mojim potonulim mislima. Dugo me je grizla savjest o tome kako sam odvratna dok se oni svi trude.

Nazvala bih to začaranim krugom omalovažavanja gdje i prema onom pozitivnom i negativnom osjećaš krivnju i gdje te svaki pokušaj za gore brzo vrati dolje i za tren si gotov.

Psiha je čudo, uvijek sam kopala po njoj istražujući i čitajući o mnogim utjecajima na nju. Pokazala mi je što je i koliko snažna može biti moć vlastitih uvjeravanja u krivo.

Moja depresija je najteže iskustvo koje mi se dogodilo, ali ona je moja prijateljica koja me je naučila mnogim stvarima, odvojila od krivih pogleda, dala želju i ulila snagu za svaki idući korak.

Zašto u životu jedne žene postoji dio u kojem vlada mrak?

Vjerojatno zato što smo osjetljivija bića, podložnija utjecajima, privlačimo na sebe osim svojih i tuđe probleme,a ne uspijevamo ih uvijek razriješiti. Trpimo dok možemo, sve proživljavamo stoječki. Strašne padove i situacije koje su bolne i koje ostave bolne ožiljke, mi umanjujemo, otresamo prašinu i krećemo dalje. Ponašajući se kao da je to sitna ogrebotina, a ne duboka posjekotina.

No, i ogrebotine oko kojih ne brinemo inficiraju se i ne zaliječe, nego su podložnije većem problemu. Sakupljamo stresne situacije poput poštanskih markica ili magneta za frižider, umjesto da ih doživljavamo kao ozbiljno stanje o kojem treba dobro promisliti i spriječiti inficiranje rane. Kasno je kada se inficira, ostaješ ubrzo bez dijela sebe, ne povratno, bolno, a može s izbjeći.

Zato u životu jedne žene postoji njezina najbliža osoba, da je voli i bude uz nju kada se sve to dogodi i kada je sve to proždire.

Moja ljubav je bila tu, uz mene, na jedini način na koji je znao.

Meni sasvim dovoljno.