Ivica Smolec
Divlja i bezbrižna jurila je rijeka,
bacala se smiono niz tvrde stijene.
Pjevala je glasno svoj divlji rock
uz srebrne kapljice i kovitlac pjene.
Sišla je s mističnih maglenih planina,
smirena je nestašna razigranost njena.
Izbaci još poneki vrckavi valić
gdje prije je neobuzdano prštala pjena.
Moja rijeka sad pjeva čisti blues
jer često teče kud joj nije volja.
Zanos joj je smiren teškom ilovačom,
probija se mučno kroz šume i polja.
Na njoj nema velebnih mostova,
preko nje nikad ne kroče ljudi.
Plavi katkad da spasi život,
pa i za suše bistru vodu nudi.
Traži svoje more, plavo i bistro,
i sama je prozirna, ni dno ne krije.
Moja rijeka teče nevina i čista,
ni krv ni blato zamutilo ju nije.
Ivica Smolec, 23.08.2005.