Za umrle nikad nije kasno. Pa ni ovaj mi sonet za svestranog umjetnika i prijatelja mi Arsena Dedića …U prilogu su i dvije dopisnice koje mi je poslao Arsen, a koje su integralni dio soneta, štoviše njegov povod i svrha …
Roko Dobra
Premjestilo me, oprosti, u malu sobu s knjigama
pa sam, pored mnoštva ovih porazbacanih mi stvari.
dvije ti dopisnice, Arsene, ipak, s brigama
našao. Mada će neki koji ne znaju ustvari
što nas sve veže, posumnjat… kad sam, bodreći te, znao
posuđivat „Krugove“ zbog onog već u prvom broju –
„Neka bude živost!“ A živ, kakvoga te je Bog dao!
A pošten, sve bi vratio! Tako bi i glavu koju
sa šibenske katedrale nacrtao mi za poklon
i to na zadnjoj korici, uz potpis il’ pak vicast stih,
Arsene! Stog je zaključit: Arsen je Dedić posve sklon
svim umjetnostima počev od pete do vrha glave,
a zbog čega je i ovog, i budućih vremèna svih –
umjetnik iz renesanse po mjeri čovjeka slave!
Arsen Dedić: DOPISNICE PRIJATELJU ROKU DOBRI
Dragi Roko,
sa divljenjem,
poštovanjem
i sa zahvalnošću
prijateljski pozdravljam,
Arsen
Zagreb, 28. 09. 2005.
____________________
Dragi Roko,
Obradovao si me
kao sa svakom
svojom knjigom.
Uz prijateljski pozdrav,
Arsen
Zagreb, 18. 04. 2008.
Veliki ljudi zaslužuju i veliko poštovanje i imaju
pravo na nezaboravljenost od onih koji su ostali. A
Arsen je jedan od takvih………..
Naravno, tim više je iskrenosti u mailu mi čestitoj i vrijednoj dugogodišnjoj urednici Sonji što sam se poslužio zajedničkom vam e-mail adresom, a koji ste mi (mail) tako i Vi pročitali, vrli g. Antonijo, novi uredniče ovog našeg zanimljiva i kvalitetna portala.
Inače, drago mi je da je s ovim mojim prilogom baš ovako ispalo, jer je dokazom Vaše uredničke inventivnosti, ali i samostalnosti već na samom Vam početku.
Hvala i s poštovanjem!
Odano Vaš Roko Dobra