ŽIVJETI KAO LAV ILI KAO OVCA

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak

Berlinska veljača …početak je mjeseca. Kao i većinu godina iza …s izuzetkom one prošle, sniježne …suha je, prohladna zima. Gradom  još vladaju mrtve, crne grane  drveća. Skoro će proljeće …radujem se  prolasku svakoga od ovih zimskih dana. No, prije nego proljeće i suncem okupani  njemački glavni grad stignu i u naša srca, treba svakako proći još ponešto vremena. I onoga što s tim vremenom dolazi. Jedno od tih popratnih pojava je i viroza …
– E, da …veli liječnica čija je ordinacija upravo na drugom katu, tik ispod našega berlinskog stana …to je viroza …infekt …pa prisloni slušalice na grudi našeg trinaestgodišnjeg sina. Srećom, ništa opasno, no visoka temperature i kašalj onemogućiše mu odlazak u školu dva posljednja dana prije ovog, desetodnevnog, zimskog ferija.
–Aha, dijete ima punih dvanaest godina!  Ne mogu vam onda ništa napisati …kaže nam liječnica. Pa umjesto ovjerenog  recepta za ljekarnu, dobismo u ruke tek napisane nazive lijekova protiv temperature, kašlja i sličnih popratnih pojava viroze.
Ma vidi sad to!  Poput dobra vica je ovo  naše zdravstveno  osiguranje. Svakoga mjeseca izdvajamo za njega  više stotina eura koja završavaju u kasi AOK. Netko od nas je rijetko/srećom!/ kod liječnika …suprug možda zadnji puta kada je još svojevremeno vadio metak što ga je  za rata dobio u leđa, ja kod posljednjeg poroda a djeca kod obaveznih pregleda, s izuzetkom starije kćerke i njene operacije koljenja nakon, “zdravog” bavljenja sportom.
Tako mi promače  kako se i za djecu preko 12 godina plaćaju lijekovi u ljekarni ukoliko se ne radi o kroničnoj, teškoj bolesti. Tako nas  i ova viroza koštala dodatnih  30 eura. Komentiram u ljekarni kako  mi se to čini malo nekorektnim. Pa gdje onda odlaze naši novci kad se i ovakvi  lijekovi za djecu plaćaju?
A u ljekarni se ljute i više nego ja. I sami su kažu u tom  položaju. Država ne vodi računa o radnicima … o onom dijelu stanovništva koje se samo izdržava bez pomoći države. Kupuje socijalni mir podmirujući široku populaciju, primatelje “popularnog” Hartz IV, odnosno socijalne pomoći, zatvarajući oči pred činjenicom da srednji, radnički, radni  sloj  stanovništva, ima primanja koja …nakon podmirenja osnovnih troškova režija, padaju i ispod tog socijalnog minimuma. Što reći? Svakako da bolesnima i starima treba osigurati socijalni minimum, pa u to stanje i situaciju svi ćemo doći, no što sa zloupotrebama socijalnog primanja koje su nemale?
Prisjećam se brojnih pripovjesti naših ljudi koji su u Njemačku pristigli s kraja šezdesetih godina. Oni se natjecali tko će više i bolje raditi, tko biti priznatiji kao dobar i vrijedan radnik. Nezamislivo im bilo odlaziti i na bolovanje.
Dobar rad  i radnik se cijenili. Danas situacija prilično drukčija. Na djelu je suprotnost.
Za  svojevremenog gledanja filma “Povratak”, mladog redatelja Damira Lukačevića, jedna reakcija gledatelja prikazala tu suprotnost sasvim zorno. Glavni glumac, Mustafa Nadarević, u filmu  hrvatski gastarbajter negdje u Njemačkoj,  obraća se ozbiljno, ljutito i razočarano svom  odraslom, nestašnom i neodgovornom sinu  koji dangubi i ne radi, riječima:- Sram te bilo, bit ćeš prvi iz obitelji koji živi od socijalne pomoći! A kino dvoranom se razliježe smijeh.
Eto, takva je danas situacija. I to je danas „normalno“.  Uz redove bolesnih, starih, nesposobnih, neizučenih, nezaposlenih, s ispruženim rukama za socijalnom, državnom pomoći stali i brojni koji „posla traže a Boga mole da ga ne nađu“. Tako je Agentura za rad ili Job centar  koji isplaćuje tu pomoć u stvari najveća njemačka firma. Dok traje -traje. Pomoć primaju i brojni koji u Njemačkoj traže sklonište, boravak. Takva situacija bila i s nama s početka devedesetih. Brojni nam suputnici iz tog vremena ostali na tom istom “kazanu”. Dovoljan im boravak produžavan “na kapaljke”, dokaz o kojem procentu nesposobnosti ili bolesti …državna pomoć i rad na crno …kuća na moru, stan u unutrašnjosti Hrvatske …milina!
E jeste ludi … kažu nam. Jesmo …i ne samo mi već dobar dio srednjeg radnog dijela Njemačke koji poteže i stenje …prima minimalnu plaću …odvaja za zdravstvo sviju …a na kraju još i plati lijekove u ljekarni.
Svemu je kriva viroza. I ova zvana Hartz IV …ona koju ne svrstavamo u bolesti, ne spominjemo u laži, ne stavljamo na listu grijeha …Sram te bilo, bit ćeš prvi iz obitelji koji živi od socijalne pomoći …tvrdi u filmu stari gastarbajter …a mi se smijemo. Smijemo se sami sebi.
Šetam ovih dana s dvjema odraslim kćerkama. Tražimo prve cipele s visokom petom mlađoj, šesnaestgodišnjakinji. Starija je studentica a mlađa gimnazijalka.  Ostavili smo doma naša tri muškarca/suprug i dva sina/ pa pravimo, kako kćerke kažu … “Mädchenabend”.
Najteže nam godine bijahu one ratne kad pristigosmo ovdje u Berlin. Bez prava rada, kretanja …žalosna kolona  ratnih izbjeglica prepuštena državnoj milosti …kolona iz koje se nije lako “otkinuti”. Svaka samostalnost  znači i odgovornost. A svaka odgovornost  potiče na aktivnost. Izaziva ponos. Gradi osobu. Ali …definitivno … nije lako.
A kako se  danas živi? Smijemo se radu. Osmjehujemo materiji. Ismijavamo poštenje. A prijevaru i laž pretvaramo u vrhunac snalažljivosti, stavljamo na pijadestal. Sve za trenutke “slave”. One kad se u sred ljeta pojavimo u rodnom gradu, vozeći Mercedes, noseći Esprit , kiteći eurima sviračevu harmoniku …pa brže nazad …žurimo, kažemo susjedima, takva vam je Njemačka …a čeka nas  termin na Job centru  …rad na crno …obilasci liječnika …potvrda …kontrola …trauma …depresija …reuma.
Gledaju nas i vlastita djeca. Čude se. Uče.
Kažu da u nekih  obitelji  u Njemačkoj raste već treća generacija primatelja socijalne pomoći. Viroza je to …za koju plaćamo u ljekarni. Ali i van nje.
Pa šta je pouka ove priče? O, ima je još i kako. Jer kako bi ovo vrijeme čovjek izdržao, što djecu poučio, radi čega radio, učio, mučio?! Ima je u ljudi od kako je svijeta i vijeka.  Nekad je više cjenjena. A  nekad pak manje. Želim da ju znaju i moja djeca. I podignute glave  idu kroz život skrbeći kad je to god moguće, sama za sebe. Glasi:- Bolje živjeti jedan dan kao lav nego tisuću kao ovca!