Pismo jedne majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza …Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Za tjedan dana moj Junak polazi u srednju školu. Priznajem, zabrinuta sam, nikada nije išao sam i putovao sam.
Znam, vrijeme je da krene dalje ali stalno mi zuje te moje pčelice u glavi i svaka mi postavlja po jedno pitanje:
– Hoće li se snaći u vlaku? Kako će mu biti u novoj školi? Hoće li oni prepoznati njegovu posebnost? Tako šapću te moje pčelice i bockaju me svojim pitanjima.
Pitam ja Junaka što očekuje i jel´ se boji a on odgovara: – Pa nisam još ni krenuo, čekaj mama!
Kao da odvrtim jedna film, sjećam se prvog roditeljskog u prvom razredu osnovne škole …
Njegova razrednica mi je potiho objašnjavala da se on nije prilagodio i da cijeli sat promatra okolo po razredu dok druga djeca rade radne bilježnice i slovkaju dok uče čitati.
Naravno, pitam učiteljicu što je poduzela a ona je iznenađena mojim pitanjem. Pristajem doći jedan dan na kraju nastave, promatrati ga dok radi zadatke.
Moj Junak na početku sata pročita pitanja i riješi zadatke jer on čita odavno, od svoje pete godine. Ostatak sata promatra okolinu koja se muči s pitanjima jer ne znaju još sva slova. E, šta je sad tu bio problem? Što on zna čitati ili što ne skače poput ostale djece na velikom odmoru?
Pitala sam ga mnogo puta kako se osjeća u školi a on objašnjava da on mirno sjedi i gleda zrak i čestice prašine koje se igraju u zraku .
Što napraviti s djecom koja su drugačija, koja nisu kao drugi, koja su različita, posebna?
Često sam si ja majka djeteta postavljala takva pitanja, ali nisam poduzela ništa da ga promijenim, nisam ga nikada tjerala da radi nešto što on nije volio.
Znam ja, on je moja mala lastavica, mora jednog dana odletjeti. I on ima svoju žicu po kojoj se vješa i gleda prema jugu .
Moj Junak voli svoje gnijezdo i svoju mamu koja ga štiti. Ako odluči odletjeti ja ću gledati za njim i čekati ga.
Kad dođe vrijeme za let.
Hvala mami što dijeli s nama svoja iskustva… I mi imamo našeg Aspergerovca koji bulji u čestice prašine pod raznim angolacijama i primjećuje ono što nama ostalima promakne 🙂
Sva su djeca krasna NT i ND, dovoljno im se posvetiti!!
Ako je netko zainteresiran za više, slobodno pogledajte FB stranicu Aspergerov Sindrom – Asperger Hrvatska:
https://www.facebook.com/asperger.hrvatska/timeline/
Zrinka
Ovako divno, toplo i nježno može napisati samo – majka. I to ne svaka, nego samo ona koja svoje dijete voli više od same sebe.
“Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova. Uzevši u obzir da je plaća – ČISTA LJUBAV.”
(Mildred B. Vermont)
Zahvaljujem uredništvu i svima koji nas bodre i potiču na daljnje napore da svladamo te naše male letove .Vi ste naša pera koja nas nose u nepoznato i novo ,hvala vam .Vaš Junak i mama .