Iz HKM Berlin uskoro odlazi put Münchena, mladi svećnik fra Ivan Ante Rozić
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Iako se to, kako nam reče župnik fra Petar Čirko, već neko vrijeme “zna” i prenosi usmenom predajom, službena potvrda skorih personalnih promjena u Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin, iz splitske Provincije presvetog otkupitelja, stigla je tek s kraja prošloga tjedna.
A ona kaže kako će uskoro, nakon godišnjih odmora, mladi fra Ivan Ante Rozić svoj svećenički život dalje nastaviti razvijati u Münchenu.
A u Berlin će stići mladi svećenik fra Ivan Macut porijeklom iz (ili od) Vukovara koji je 29. svibnja ove godine u Rimu doktorirao iz ekumenske teologije.
Fra Ivan Ante Rozić je u Berlinu dvije godine. Dvije godine?! A kao da je jučer bilo! Rođen je u Stuttgartu. Na mjesto dušobrižnika u HKM Berlin stigao je kao mladomisnik, u ljeto 2011. godine, nakon što je , danas pokojni, i u sjećanjima ovdašnjih vjernika još vrlo živi, fra Stipe Čirko, dobio premještaj u Köln.
Fra Ivan je uskoro svojim duhovnim i sadržajnim propovjedima, osvojio srca berlinskih Hrvata. Pokazao je posebno zanimanje za rad i djelovanje mladih kroz Framu i Zbor mladih. Često smo ga susretali tamo gdje su mladi molili, plesali, pjevali …
S mladima je podijelio doživljaj svojevremenog dolaska pape Benedikta u Berlin, tople trenutke kad je zbor mladih pjevao u programu dočeka, pa onda i putovanje u Sisak na susret katoličke mladeži, Euharistijski kongres mladih u Köln. Dijelio bi s njima uzbuđenje pri polasku kao i prezentacije doživljaja po povratku. Pripovjedali su kasnije mladi vjernici kako za putovanja u autobusu fra Ivan zna prelijepo, duhovno govoriti, odgovarati i na pitanja mladih.
To iskustvo putovanja s fra Ivanom podijelih ove godine za odlaska na hodočašće u Hildeshaim. Molitva, pjesma, šala, druženje, duhovni razgovori, pitanja i odgovori. Osta mi u sjećanju i ova lijepa pripovjest:
– Sjedio čovjek na obali rijeke. Sam. Lovio ribu. Zabacio štap i udicu i čeka. Kad …eto ti drugog, primače se pa veli:
– Eto, ti tako sjediš tu na obali. A da imaš kakav čamac, možda bi odveslao malo dalje gdje je dublje i ima više ribe.
– I šta onda? kaže prvi.
– E pa, ulovio bi više!
– Čemu to? I šta onda?
– Onda bi od zarade kupio veću brodicu.
– I onda?
– E, onda bi kupio veliki brod i unajmio brojnu posadu.
– I čemu sve to?
– Onda bi drugi radili za tebe a ti bi uz rijeku sjedio i uživao!
-Pa šta sad radim?!
Pouka: Treba znati koristiti i uživati svaki mogući trenutak, uživati u malim stvarima.
/Fra Ivanu zahvaljujemo na susretljivosti, dobroj volji i ugodnoj suradnji. I želimo puno uspjeha u daljoj svećeničkoj službi, vrijeme ispunjeno lijepim duhovnim susretima i naravno, dobro zdravlje koje će to sve omogućiti/