tekst: Slavica Jurčić
Druže Tito ljubičice bijela….sada slijedi muk.
Naime na moj šesti rođendan umire jedan od najvećih ljudi ili diktatora prošloga stoljeća.
“Umro je drug Tito”, vijest koja je moje djetinjstvo potpuno promijenilo.
Ja nisam slavila rođendane kao sva djeca.
Na moj rođendan su svirale sirene, stajali smo u stavu mirno, i taj dan se nije ništa slavilo, a pogotovo ne moj rođendan.
Možda je vama dragi moji čitatelji smiješno, ali meni je bilo ružno. Ipak sam je bila dijete i nisam shvaćala zašto je Tito bio važniji od Slavice.
Nije on bio ni ljubičica a nije bio ni bijel već običan čovjek kao svaki drugi.
U trećem razredu izlazi knjiga o drugu Titu i ja ju želim kupiti ali mi učiteljica govori da ja tu knjigu ne mogu kupiti. Tada mi ništa nije bilo jasno.
Moji roditelji se maksimalno trude da ja ne patim i knjigu kupuje moja seka jer njena učiteljica nema nikakvih problema s Titom.
Moji rođendani se slave u užem krugu obitelji, samo obitelj je prisutna, ne razmišljamo o pokojniku, svi smo veseli i ne ustajemo na zvuk sirene.
Moja djeca nikada do sada nisu znala u kakvom vremenu smo živjeli, ne želim ja njih s tim stvarima zamarati.
Neke stvari ne može pokvariti ova uspomena – rođendanska torta na kat ukrašena šarenim bombonima.
Moji dobri roditelji su nas znali obradovati i nisu bili robovi društva.
Slavica
Naime na moj šesti rođendan umire jedan od najvećih ljudi ili diktatora prošloga stoljeća.Slavica umro je i nikako nam nemože toliko naškoditi koliko preostali titići koji su nam u današjici na vlasti.Kupojući glasove,neprekido su u preslagivanju prodavajući građanima maglu.
Zahvaljujem svima vama na citanju mojih uspomena, pamtim ja samo lijepo, ruzne stvari zaboravljam. Moji dragi roditelji su me naucili da pazim da nekoga ne povredim. Hvala urednistvu i lektorici Mariji koji su me zagrlili na svoja njezna njedra i paze me i maze kako samo obitelj moze. Svaki lajk meni znaci jedna ruza, evo i sada u mome vrtu pupaju i samo sto ne iscvijetaju. Gabi je pjevala “pamtim samo lijepe dane”. Uspomene su moja hrana, pogotovo one iz moga djetinjatva!
Ostavite već jednom prošlost na miru! Svako vrijeme nosi svoje lijepe i one manje lijepe trenutke. Ne mogu razumjeti da netko s toliko mržnje i prijezira govori u gradu čiji trg nosi ime jedne ličnosti iz prošlosti. Ako nešto mrzimo, maknemo se od toga pa makar to bio čovjek, mjesto, životinja, cvijet…A koliko će mladih cvjetova, pogotovo iznjedrenih u mojoj Slavoniji, rasuti ovih dana LATICE po europskih i prekomorskim zemljama!? Osim toga, ova crtica govori o jednom rođendanu koji se poklopio s jednom smrću. Ne možemo birati ni kada ni gdje ćemo se roditi. Pa zar je grijeh prisjećati se… Read more »
Diktator i ubojica… Njegova ostavština je bezbroj masovnih grobnica…