Piše: Žarko Delač
Vjerojatno se svatko od nas ponekad zapitao zašto nema bolju šeficu ili šefa, ja bih to sigurno mogao bolje, čemu se truditi kada ionako neće biti bolje…
No te i takve zablude svojstvene čovjeku teško je promijeniti, a u prilog tome aktualno je stanje u našoj državi. Novih ideja i vizija nedostaje pa je vrlo interesantno promatrati predizborne igre političara usmjerene samo povlađivanju biračima.
Iako je svima jasno kako će nakon ovih pojeftinjenja ubrzo sve poskupjeti, uzimat će se novi krediti, zapošljavati po političkoj pripadnosti, poslovi dijeliti a ne odabirati….
Iskoraka godinama nema, a toliko se toga može učiniti i kvalitativno promijeniti. Izmjena ljetnog i zimskog vremena odrađuje se po navici, a ne na temelju proračuna i izračuna financijskih ušteda, utjecaja na ljudsko zdravlje i bioritam.
Po istom, ustaljenom principu određuje se ljetna i skuplja tarifa električne energije i sličnih primjera ima na svakom koraku. Bez dubljih razloga i procjena autocestarina se naplaćuje po veličini vozila, a ne i broju putnika dok se trajekti plaćaju po obe osnove!
Zašto je to tako odgovor je u osim u zatečenom stanju i u nedostatku volje i ambicije da se nešto promijeni.
U moru odluka, zakona, pravila i sličnih državnih, gradskih ili općinskih odluka toliko ima toga što bi se moglo popraviti i učiniti boljim.
Upravo je idealna situacija za akciju problem s izbjeglicama.
Pri tome imam na umu projekt dipl. ing. Drage Muvrina, nekadašnjeg djelatnika Ujedinjenih naroda, koji godinama državnim institucijama nudi projekt ekološkog, održivog razvoja i obiteljskog života na 1 Ha površine.
Sukladno tome zbog čega se 25 000 Ha napuštenog zemljišta u Gorskom kotaru i Lici ne dodjeli četveročlanim izbjegličkim obiteljima? Uz popravljanje demografske situacije oplemenili bi dio hrvatskog prostora i učinili dobro i humanitarno djelo koje bi bilo jedinstveni primjer u Europskim okvirima.
Naravno, kako bi se samo nakon 50-ak godina veliki broj izbjeglica asimilirao u hrvatsko društvo i opredijelio kao hrvatski državljani. Zar se to nije dogodilo sa našim gastarbajterima koji su 70-ih godina otišli u obližnju Njemačku?
Ovih nekoliko skica može nas, nadam se, potaknuti na dodatno razmišljanje i pronalaženje novih rješenja na korist svima nama i našem okruženju.
Naravno, i promjeni mišljenja kako je pojedinac nemoćan u borbi protiv „vjetrenjača“ i ustaljenog načina života.
Dodao bi u mnogim hrvatskom gradovima plaća se odvoz smeća po kvadratima a ne po broju osoba koji u tom objektu stanuju.
Pa ispada kao da kvadrati prave smeće u mjesto osoba.
Ima toga još i više za bolje poboljšanje življenja hrvatskih građana.
Nažalost još uvjek za to zaduženima nije svjetiljka prosvjetlila u njihovim glavama..
I tu smo gdi jesmo u mračnim ulicama.