16. PEKMEZIJADA: U Podvinju zašuškala svila i zamirisao pekmez od šljiva
piše: Stjepan Poljaković
foto: Ivica Vlašić
Pjevao jednom Boris Dvornik „Finila i ova štorija“. Njegova poruka bila vezana za Nadalinu, a moja za Pekmezijadu.
16-ti put ulicama Podvinja u slavu pekmeza, svile i rakije šetalo se i vozilo oko 300 učesnika.
Folkloraši, kočijaši, jahači, pjevači, sve u jednom velikom kolu zajedništva i veselja.
Što je obilježilo ovu “Svilu”? Raznolikost programa i problemi s kišom.
U subotu navečer smo pod šator, ili kako se to nekada u Slavoniji govorilo …meanu, mijanu, mehanu, pozvali TS „Žute dunje“ iz Cernika da tamburaškom večeri napravimo lijepi uvod u cijelu manifestaciju.
Vjerujemo da bi gostiju bilo kudikamo više da nas svakih pola sata nije zalijevao pljusak, složit ćete se, nimalo inspirativno za izlazak na binu.
U nedjelju ujutro sve se smirilo, okitili smo pozornicu i u popodnevnim satima dočekivali smo naše goste.
Nastojali smo pozvati KUD-ove koji plešu plesove iz svih dijelova Lijepe Naše pa i šire.
Htjeli smo pokazati i dokazati da je zajedništvo moguće unatoč različitim jezicima, vjerama i podrijetlu uopće.
Program je otvoren splitskim plesovima. Naši gosti iz Šerića kraj Tuzle izveli su sarajevske gradske plesove, “Češka Beseda” iz Končanice je pokazala ljepotu folklora iz njihove pradomovine, klapa „Slavonica“ iz Đakova pokazala je da se i u Slavoniji njeguje melos tipičan za more i Dalmaciju.
Izbor ljepotica je priča za sebe. Devet prekrasnih djevojaka pokazalo je raskoš nošnji i ljepotu baštine koju su očuvali. Kristina Duspara iz Bebrine u nošnji staroj stotinjak godina osvojila je prvo mene jer sam ju prvi vidio dok je izlazila iz auta, onda žiri i na kraju publiku.
Druga nagrada žirija pripala je Juliji Dujak, iz KUD-a „Posavski biseri“. Ona je nosila narodnu nošnju iz sela Kolibe u Bosanskoj Posavini, sponzor njezine nagrade bio je naš „Hrvatski glas Berlin“.
Treća nagrada odlazi u Gašince. Nagrade su, što bi se reklo, posijane na sve strane svijeta, što pokazuje kozmopolitsku narav nas „pekmezara“.
Podvinje je naseljavano iz svih krajeva bivše Austro-Ugarske Monarhije, Jugoslavije i na kraju Lijepe Naše. Iskreno, mi nemamo onaj pravi šokački štih koji se osjeti u selima Cvelferije, ali sa svoje strane činimo sve da od zaborava otkinemo i naraštajima poslije nas ostavimo svu ljepotu koju baštinimo od predaka.
Ni onaj crni oblak u pola nastupa koji je uplašio dobar dio gostiju i razjurio dio publike nije mogao sakriti ponos koji sam osjećao dok sam uredniku Hrvatskog glasa Berlin predavao zahvalnicu za sponzorstvo.
Osobno, volim upoznavati nove krajeve i ljude i uživam u različitostima. Ovaj virtualni svijet mene malog Paura nastanjenog u Podvinju spojio je s dijasporom u Berlinu preko njihovog glasila.
Htio sam na simboličan način povezati dijasporu i Lijepu Našu i eto, tako se htjelo i stvarno je pošteno u kolo stigla i ljepotica iz Posavine. Za druženje ne treba previše, bar ne danas, samo dobra volja i srce spremno da prihvati dobronamjerne i mile ljude ma otkud došli.
Najveće blago ove „Svile“ nije bilo namazano na kruh u vidu pekmeza, natočeno u čokanj u vidu rakije ili nošeno na snašama i bajama u vidu nošnji. Najveće blago su nova i još više učvršćena prijateljstva, ona su garancija i poticaj da se isplati organizirati i 17-tu „Svilu“ ili „Pekmezijadu“.
Još jednom veliko hvala svim gostima koji su sudjelovali u programu, nije jednostavno naći sredstva za putovanja na nastupe.
Hvala našoj dragoj publici za koju smo sve ovo i priređivali i hvala sponzorima čijim donacijama smo sve ovo mogli organizirati.
“Svila” je završila kako je i počela, „Žute dunje“ po drugi puta …
I da, pred izlazak iz šatora u neko doba noći, opet kiša …
Album s fotografijama: PROĐE JOŠ JEDNA PEKMEZIJADA