Miljenka Koštro
Pretvaram misli u potočiće
I vrludave ponornice
Njima hranim i odijevam
Cvijet i trn ruže
Gurnem ih u žeravicu
Neke trpam u džepove
Divljem vjetru
Ili ih prepustim
Nemiru valova…
IVANDAN – POŽAR STRASTI
Od sunčanog obrta do Gutenbergove revolucije
Knjižnica i čitaonica „Edvin Bukulin“ u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice / Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu poziva na susret u povodu Ivandana, u četvrtak, 24. 06. 2021. godine, s početkom u 20:00 sati.
Susret se organizira kao video konferencija na portalu ZOOM: https://t1p.de/vziz
prilog: Ivica Košak
Zamisao da se Ivandan/Johannesfest u Mainzu iskoristi za promidžbu književnosti Hrvata na njemačkim prostorima, nastao je u jesen 2001. godine na susretu hrvatskih kulturnih udruga s Maticom hrvatskom u Wiesbadenu. Matica hrvatska je najavila proslavu 160 obljetnice rada i niz jubilarnih izdanja. Ukupno je bilo najavljeno 12 svezaka od kojih bi jedan bio posvećen glagoljici.
Grad Mainz važan je za hrvatske migrante u Njemačkoj i zbog partnerstva s gradom Zagrebom. U djelokrug prijateljskih odnosa ubraja se i suradnja Sveučilišta u Mainzu i Zagrebu. Pored toga, ne mali broj hrvatskih građana studira u Mainzu (drugo pokoljenje iseljenika).
Okvir za priredbu pružila je godišnja svečanost Ivanjskih krijesova / Johannisfest (od 21. do 24. lipnja 2002.)…
DOMOVINO, TI SI KAO ZDRAVLJE
tekst i foto: Djoko Erić
Domovino, ti si kao zdravlje, citira moj uvaženi fb prijatelj Ivana Cankara.
Jeste, odnosno može biti. Kad su legendarnog njemačkog književnog kritičara Ranickog (koga su zvali Literaturpapst – papa literature), Jevreja koji je preživio holokaust, pitali, koja je njegova domovina, rekao je: “Moja domovina je njemačka literatura”.
Da, i to može biti domovina. I svašta nešto drugo. Tamo gdje vam je blago, tamo će vam biti i srce, kaže Biblija.…
MOJE SEOSKO DJETINJSTVO
piše: Božica Jelušić
foto: arhiva autorice
Ljeto, odlazak na polje na drvenim seoskim kolima: konjska ili kravska zaprega. Miris životinjskih sapi, dosadne muhe i obadi. Rascvali grmovi, raskošni kao seoske mladenke.
Mama je mršava, mlada, ima lijepe i zabrinute oči. Ona kopa po žarkom suncu, na našoj zemlji u “Ogradi”. Sjedim u sjeni neke bujne živice, jedem bobice gloga.
Po dolasku doma, daju mi hladno mlijeko s udrobljenim kruhom. Osvježava me u vrućini. Jesmo li imali mačku? Ne sjećam se. Čitam uz petrolejku, spavam na širokom krevetu, gdje ispod ponjava i blazine punjene perjem šuška dobra, tvrda slamarica.…
I kad mi je s vama lijepo