piše: Sonja Breljak
Velika Gorica -Berlin/ Rano je nedjeljno jutro i grad još spava. Mi smo danas putnici pa smo već na nogama. Vrijeme je od povratka. Iz Berlina smo krenuli 21. kolovoza. Bilo je toplo, ljetno berlinsko jutro a vraćamo se evo u ovo maglovito koje više podsjeća na jesen. Pa i pravo je tako kad ljetujemo s kraja kolovoza, odnosno s početka rujna. Svakako ćemo opet tako i u buduće činiti, ovo je idealno vrijeme za odmor.
Dakle, krećemo iz Velike Gorice u rano nedjeljno jutro. Putem malo izviruje sunce a uz rijeke sve okolo pa i nas obavija bjelina magle. Znate li koliko je daleko do granice Hrvatske sa Slovenijom? Upravo onoliko koliko mi je potrebno da u automobilu, uz pomoć mobilnog interneta i laptopa, pregledam tekstove objavljene na Hrvatskom glasu Berlin, postavim nove priloge u takozvanu rotaciju na naslovnici i radi dogovora kontaktiram našeg urednika Antonia Gavrana. I …eto ga, granica!
Volim putovanja. Počelo je to kod mene s trećim razredom osnovne škole kad intenzivno propjevah u bugojanskom zboru naziva “57 djevojčica i dječaka”. Pjevala i putovala s njima sve do studentskih dana. Otad ostale kod mene dvije ljubavi -ona ka pjevanju i ona ka putovanju.
Tako …uživam u divnim predjelima, barem onoliko koliko to dopušta magla u Hrvatskoj, kratkoća puta kroz Sloveniju, planinski predjeli i tuneli kroz Austriju i autoput i zastoj kroz Njemačku. Imam par omiljenih pejzaža koje za svakog putovanja iščekujem, rado gledam i divim im se.
Dok putujem razmišljam, a to mogu smirom jer je upravljač automobila u sigurnim rukama mog supruga. Ponajprije, razmišljam o djeci.
Njih četvero, dane našeg odmora provedoše na različitim stranama, u Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj …u Bonnu i Berlinu. I, iako odrasli, brinem, nedostaju mi, poželjeh se.
Potom, poželjeh se i našeg doma. Lijepo je i drugdje. I tamo otvorismo vlastita vrata. Tragovi nas od prije. I lijepo je i na ljetovanju, bezbrižno i ugodno, zabavno i rasterećeno. Ipak, vuče me sve do Berlina, do mog doma. U njemu tragovi nas od danas. To volim.
Mislima preletjeh i po još jednoj mojoj ljubavi. Novinarskom poslu, pisanju, izdavanju, objavljivanju, našem Glasu. Imadoh sreću na mjesto urednika imenovati nekog tko ima entuzijazma poput mene. Pa mirno i lagano putujući mogu spajati dane, gradove i države …Glas živi i kad je glavna urednica na odmoru.
I mislim, što s drugim dijelom mene, poslom kojeg obavljam skrbeći za kruh svakidašnji. Učiniti ovo ili ono? Blaga noć će donijeti razrješenje …daj Bože, u snu spoznati kuda.
Najviše vremena u razmišljanju utroših na brojne susrete, divne ljude koje upoznah, sretoh, zagrlih …kako u Velikoj Gorici, Zagrebu, Valpovu, tako i u Bugojnu, Makarskoj, Gradcu, Slavonskom Brodu, Kutjevu …
Imam sreću imati vas dragi prijatelji. Baš imam sreću!
I tako …u razmišljanju, prolazi vrijeme putovanja. Malo smo zastajali radi kojekakvih radova na putu, malo radi pojačane (ponovno uvedene) pogranične kontrole, malo radi gusta saobraćaja, a bome malo i radi odmora.
Sumrak je već nad njemačkim glavnim gradom. Prolazimo njegovim ulicama i trgovima. Sve je još zeleno. I toplo je.
Stajemo ispred naše zgrade. I mlađi sin već otvara vrata. – Moja beba, moj anđeo …tepam onako majčinski. I ne primjećujem u toj navali osjećaja da je “moja beba, moj anđeo”, za dvije -tri glave viši od mene i da uskoro, i taj naš najmlađi obiteljski izdanak, postaje punoljetan …
I onda pričamo ukratko a pomalo i u isti glas, kako je kome bilo tamo gdje je bio dok krajičkom uha osluškujemo nove vijesti o izbjeglicama i ponovno uvođenju graničnih kontrola …
Tema stara. Mjere nove.
Doma smo …