SONET VI.

Roko Dobra

Šesti sonet sonetnog vijenca „Zadarska ogrlica“

sav obasjan sjajem i srebra i zlata
na obzorju grimiz pretačeš u ruže
laste dvorce grade od suza i blata
nad smaragdnom sikom galebovi kruže

biserje se moru sad više ne vraća
i ruka ti zlatna kaležom od srebra
gorčinu ne nudi jer za bol je kraća
ne pucaju kosti ne krvare rebra

na besmrtnom pijesku u bjelini inja
koraci ti lome prepreke ka moru
kao sunce blista Šimunova škrinja
jednako u suton jednako u zoru

stog presretan toneš u snove bez krika
dišuć dušom gordom svog ponosnog lika