piše: Stjepan Poljaković
Vaš se kolumnist dao ovih dana u razne građevinsko-renovatorske projekte.
Budući imam “dvi live ruke” i kako za mene važi ona „narani marvu i ništa ne diraj“ glavni posao obaviše majstori od milja zvani „Bluz Braders“.
Suvi i Braco su izašli a ostalo je more toga što je trebalo pospremiti i presložiti. Odlučih se dijela stvari i riješiti po onoj formuli – sve što mi nije trebalo u zadnjoj godini –”raus hinaus”.
Kada već sve pregledavam bacit ću pogled i na ljeto iza nas, da vidim čega se posebnoga sjećam.
Prvo što mi se urezalo u pamćenje su temperaturni i ostali šokovi. Bile su gadne vrućine iza kojih je dolazio val hladnijeg vremena. Sjećam se kako su nas upozoravali pred put u Dardu: Pazite se komaraca, pojest će vas! Mi došli tamo a ono hladna večer, skoro ozebli u pola ljeta.
I priroda poprimila ljudsku prirodu, naglo se mijenja i gubi strpljenje s nama smrtnicima. Lani plivali u vodi a ove godine suša kao rijetko kada, dan za danom se razlikuje u desetak stupnjeva i više.
Prošao je dobar dio folklornih manifestacija: „Brodsko kolo“, Đakovački vezovi“, „Vinkovačke jeseni“, uz njih sijaset manjih manifestacija.
Dojam je da se Slavonija otima, inati se, kraj svih nepogoda želi sačuvati barem privid da je sve pod kontrolom i da nas ima.
Ponekad se pitam bez imalo patetike, kuda ovo sve vodi i kome vjerovati?
Do 2012-te sam radio kao distributer reklamnog materijala i obišao dobar dio Slavonije. Slika je bez pretjerivanja bila prilično turobna, u svim selima tragovi starenja i propadanja, nekada na daleko poznata mjesta, nagrižena zubom vremena i krize.
Bio sam prije tri tjedna u Babinoj Gredi na „stanarskim susretima“. Osjetio sam dio onog starinskog, šokačkog duha sakrivenog u grivi gizdavih konja ali sam i čuo takvu količinu psovki da mi se želudac okrenuo. Mi često idealiziramo ono naše, lijepo i kulturno, Šokadija u kolu, u crkvi, u nošnjama, upregnuti konji, zlatna polja i rujni vinogradi ali …
Polako kopnimo i mi i stara majka Europa. Kako ono pjeva Petar Grašo: „Sve nas manje ima tu ….godinu po godinu …“ Od vremena Abrahama na ovamo računica je ista, koliko sinova imaš toliko ti je pleme jako. Nije mi namjera da budem seksista ali to je odvajkada tako. U psalmu 128-om se kao blagoslov spominju žena kao plodna loza a sinovi kao mladice masline i na kraju najijepša želja: – Vidio djecu svoje djece! Snaga obitelji i naroda uopće je u zajedništvu. Gledao sam moje „Bluz Braders„ majstore kako zajedno navaljuju na moje zidove. I mudri je Salamon odavno ustvrdio da je lakše dvojici nego jednom, pod uvjetom da je sloge među njima.
Davno se govorilo da ono o čemu se najviše govori toga najmanje ima. Od izborne kampanje cijenjene nam predsjednice slušamo o zajedništvu i njoj ta riječ navire u slapovima, ali zajedništva nikada manje. Na to nas pozivaju i vođe dva protivnička bloka na vlasti i u oporbi, ali …
Nekada su nas barem nevolje ujedinjavale, na cijela tri dana bi se zaboravilo tko je kome šta rekao, sada ni toga nema više. „Pendrek efendija“ oliti ministar policije s 30-ak tisuća izbjeglica za vratom, ima vremena i volje debatirati i odgovarati na provokacije druge strane. Druga strana bi na granice vojsku bez oružja, ideja kao u priči ali realizacija …
Najsložnije mi se čine izbjeglice. Svi u glas viču da hoće u Europu pod svaku cijenu. Val koji je krenuo s Bliskog istoka preko Grčke i planinskih masiva brdovitog Balkana, dovaljao se do vrata Zapada. I kao nekada, mi smo opet graničari. Sudbina Hrvata je, izgleda, biti meso i materijal za potkusurivanje velikih. Ma kako sve prošlo mali će platiti najveću cijenu s obje strane.
S prvim danima jeseni pitamo se: -Što nas čeka ? Tko nam to i u kojem broju dolazi? Kakve nas promjene čekaju? Za dva mjeseca izlazimo na izbore da između dva zla izabiremo ono manje. Niti jedan tabor nije vrijedan obnašanja funkcije, moja je procjena. Kud nas sve to vodi?
I na kraju, dobili smo izbornika, selektora, Ante „poslušni“ Čačić, fini dječačić, naslijedio je Herr Niku aus Salzburg, (tamo nam je bivši izbornik živio). Dominacija klana iz Dinama definitivno se proširila i objelodanila i u HNS-u, na uštrb i u inat svima, „Maminjo Braders“ drmaju dalje …