tekst: Marija Kukić
U prvom punom tjednu mjeseca listopada obilježava se Dječji tjedan. Ove godine taj tjedan pada od 5. do 11. listopada. Tjedan je to najrazličitijih aktivnosti posvećenih djeci. Jer kako to Lj. Ršumović stihovima , a A. Dedić glazbom kazuju:
„…Cvijeće je ukras bašte
Leptir je ukras cvijeta,
A djeca puna mašte,
Djeca su …ukras svijeta…“
Približavaju se parlamentarni izbori. Bilo bi nehumano, nedopustivo, neprimjereno…u tu nakanu koristiti djecu kao „ukras“ uživo, na posterima, promidžbenim porukama ili na bilo koji drugi način.
Djeca imaju pravo na slobodu, pravo na izražavanje vlastitog mišljenja, pravo na izbor prijatelja, školovanje, zdravstvenu zaštitu … pravo na ljubav. Upravo je moto ovogodišnjeg Dječjeg tjedna:
„Ljubav djeci prije svega!“
Imaju li sva djeca ljubav roditelja, učitelja, svoje obitelji, svojih vršnjaka, svoje sredine, domovine?
Sigurno nemaju. Jer kada bi je imali, ne bi zajedno sa svojim obiteljima napuštali rodna ognjišta. Ne bi među trinaest milijuna izbjeglica čak polovica bila djeca. Dijete izbjeglica treba biti moj, tvoj, naš, svih ljudi – prijatelj. Zbog rata, vjere, rase, siromaštva …kolone i kolone djece kreće na opasan put u Europu. Mnogi se i ne dokopaju obećanog kontinenta jer završe svoju kalvariju na morskom bespuću.
Ni u našoj Lijepoj Našoj mnogoj djeci ne cvjetaju ruže. Svjedoci smo mnogih zlostavljanja djece, nasilja, mnogih razvoda u obiteljima, zanemarivanja djece, nebrige, gladi i drugih oblika neimaštine, siromaštva, mobinga od strane vršnjaka, ali i druge djece i odraslih.
„Najvažnije stvari u dječjim životima su sigurnost,ljubav, prihvaćanje i ohrabrivanje.“ (B. Miller)
U mnogim, posebice nerazvijenim zemljama, djevojčice nisu ni približno ravnopravne s dječacima. O. Bože moj, moje tri djevojke ne bih mijenjala ni za sve blago ovozemnog svijeta!!!
UN su na Općoj skupštini donijele deklaraciju da 15. listopad bude proglašen Međunarodnim danom djevojčica. Vidljivi su mnogi izazovi i problemi s kojima se djevojčice susreću u mnogim zemljama u razvoju, sa željom da se prepoznaju i primjenjuju jednaka prava djevojčica i dječaka. Jer
„Dijete je ljubav u vidljivom oku.“ (F. Bacon)
Javna pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić šalje nam ovu poruku:
„Ne zaboravimo da nas djeca gledaju! Iz naših postupaka uče kako u različitim životnim situacijama preuzimati svoj dio odgovornosti, kako se suočavati sa svojim i tuđim nevoljama, kako se boriti za svoja prava i poštovati prava drugih.“
Da, djeca uče od starijih. Omogućimo im sretno i bezbrižno djetinjstvo, zagrlimo ih krilima ljubavi, zamilujmo šapatom nježnosti, dotaknimo toplinom pogleda, obujmimo ih širinom osmijeha! Neka svaki trenutak u našem životu bude dječji tjedan, neka svako dijete osjeti da je voljeno, da je slobodno poput ptice u letu, da svako od njih živi u svijetu dobrodošlice!
„Svaki dan u našim životima čini depozit u bankama memorije naše djece.“ (Charles R. Swindoll)
Za djecu treba imati srca,a to nikad nije usklađeno
sa pravim mogućnostima. Nama će se to u Hrvatskoj
zaista osvetiti. Kao narod o tome smo kasno počeli
razmišljati.