piše: Dragica Trumbetaš
Dok svijet čeka rezultate iz Amerike, možemo ustvrditi da je naš jedinstveni model, da glasaju mrtvaci, nepostojeći građani, dopro i do njih.
Model kako doći do željenog rezultata na izborima odavno je poznat, no kod nas se svake godine dograđuje, traže novi izvori mogućih birača, koje se naravno onda i konkretno potkrijepe određenim pravima ili donacijama.
Izborna pobjeda ma kako mala bila svakim danom se veliča, potkrepljuje, hrani, da u očima birača poraste, postane glavni adut u osporavanju učinjenih propusta.
Naš Premijer hvali se velikom potporom birača iako je ona iznosila tek skromnih 16%, no on itekako zna ako se laž ponovi puno puta, da kad, tad, uđe u uho i postane istina.
Sve je više dokaza da zdravstvo ne funkcionira, liječnici apeliraju na bolju organizaciju, ali ne odstupa se od pravca koji ne zadovoljava građane.
Svjetski stručnjaci u većini ne podupiru lijek Remdesivir, i naši osporavaju da je dokazano ikakvo pozitivno djelovanje lijeka kod Covid bolesnika, no mi idemo u nabavu tog lijeka. Platit ćemo ga 40 milijuna, a nemamo za lijekove za ljude koji boluju od malignih bolesti, a znamo da postoje efikasni lijekovi.
Istina je da Plenković i dr. Beroš ne vide problem u zdravstvu, jer mi smo i tu uveli dvojaki tretman.
Nije tajna da svi imalo utjecajniji ljudi, za sebe imaju osigurano paralelno zdravstvo potkrijepljeno policama privatnih zdravstvenih osiguranja koje za njih plaćaju firme u kojima rade, a to je često i država.
Te police pokrivaju dijagnostiku i liječenje u privatnim ustanovama.
No, i u ovom javnom zdravstvu, oni imaju drugačiji tretman, kao što smo vidjeli u slučaju oboljelog Jandrokovića.
Jučerašnja tvrdnja Bačića, da ministar Beroš radi 30 h na dan, samo je nastavak priče legendarnog Mikija koji samo “dela i dela”, pa premda i štetu.
Proljetos je u bolnici Dubrava prispjela donacija CT uređaja. Organizirano je svečano puštanje u pogon uz prigodne uzvanike. Prisustvovao je i Robert Kohorst, da bi jučer saznali da je donirani CT uređaj primjenjiv u veterini, a ne u medicini za ljude.
Na pitanje svrsishodnosti aparata iz ministarstva su novinari dobili odgovor, da se tim aparatom u dijagnostici ljudi, služe u Rumunjskoj, BiH i Španjolskoj.
Aparat nije niti jednom do sada upotrijebljen, a donator ga je platio 1,4 milijun kuna.
Donator je sigurno kontaktirao nekog prije nego je poklonio toliki novac, tko ga je usmjerio da bolnici pokloni takav aparat, teško da ćemo ikada saznati.
Tajanstveni putevi i namjere odvijaju se negdje u pozadini, za građane ostaju mrvice prava za ono što su platili, ali mnogi i pretplatili.
Za 1,4 milijuna moglo se kupiti puno zaštitne opreme, mogli su se kupiti novi respiratori, još tamo u proljeće, a dobili smo skupi uređaj koji skuplja prašinu i kad bi se prašina dobro primila, vjerojatno bi aparat bio opet doniran od strane bolnice, nekoj veterinarskoj ambulanti po nekoj rođačkoj ili kumskoj vezi.
Tako se dijele i poticaji u poljoprivredi, u istoj obitelji nekoliko milijuna po punoljetnoj osobi, a poljoprivredna proizvodnja sve manja, na placu će te naći prije voće iz Madagaskara, nego iz luk iz Lukavca sela iz okolice Velike Gorice.
Na tim stvarima treba poraditi premijer Plenković u svom kabinetu sa svojim ministrima, a o potezima koji rješavaju te probleme treba govoriti u Saboru.
Ova salva samohvale dosadila je Bogu i ljudima, gubitak signala na TV došao je kao dobrodošao prekid medijske tiranije da ih se terorizira slikama života koji je za neke toliko udaljen kao što je i spomenuta Amerika.
Sada su samo kopija, čak i loša, jer on se prilagodio barem žargonu Milana Bandića, koji živi i radi u Zagrebu skoro pa cijeli život, a nikada u stvari, mentalitetom nije izašao iz svog malenog sela, kojeg su većinom napustili ljudi.
To opasno prijeti i ovoj Vladi, žive u mašti u državi koja u stvarnosti ne postoji, bar ju takvu ne poznaju građani, izmislili su ju za sebe i ako se uskoro ne prenu, ostat će sami u njoj.