Stjepan Poljaković
Onaj čudni osjećaj, kada imate nešto za reći ali prije toga bi htjeli izbaciti iz grla i misli ono što vas provocira. To se meni događa.
Napisao sam članak o predizbornim događanjima ali sam ga i obrisao jer pitam se, ima li smisla ikome išta reći?
Navikao sam se da na ono što ne mogu realno mjenjati gledam s dozom humora i sarkazma, da lakše probavim ono što nam se događa.
Krivac za pjesmu koju vam poklanjam je sadašnji zastupnik jedne nacionalne manjine.
Slušajući ga kako se sprema u ring sa tada prekaljenom zastupnicom zvučao mi je dosta nadobudno a kasnije sam saznao da je izbore izgubio za tri glasa, tri glasa do ulaska u Sabor … Oporavio se i na idućim izborima je ipak postao zastupnik što mi je stvarno drago. Dotičnom sam gospodinu pokazao pjesmu. I opet kažem, on je bio samo povod a lik iz pjesme nema previše sličnosti s likovima iz sabora ili?
IZBORNI PROGRAM
Izbori se novi bliže,
kucaju na vaša vrata,
zato pročitajte program,
nezavisnog kandidata.
Poštenjak sam od pelena,
dosjei su moji čisti,
pa vas molim da glas date,
mojoj nezavisnoj listi.
Ciganka mi sinoć reče,
gatajuć u lijevi dlan,
ako bude bilo sreće,
da ću biti izabran.
Fotelja me meka čeka,
Crvene je ona boje,
Kada u nju blažen sjednem,
Ostvarit ću snove svoje.
Sjetit ću se moooožda tada,
tko me ludog delegir´o,
tko je bio tol´ko blesav,
da je moju listu biro.
Barem jednom u godini,
stat ću iza govornice,
odglumiti da se brinem,
lupetati besmislice.
Kamere će mene snimat,
Reflektori obasjavat,
Veliku ću plaću primat,
I još više obećavat.
Od nervoze i od muke,
nabacit ću deset kila,
dizati ću obje ruke,
vrištati iz petnih žila.
Tako vam moga prosperiteta,
šteta bi bilo da ne pređem prag,
kad sam već tako transparentan,
i samom sebi toliko drag.